„Pa ipak, on zna dobro put kojim kročim! Neka me kuša: čist ko zlato ću izići!“ (Job 23,10)
Gospodin će raditi za one koji se oslone na Njega. Oni će postizati dragocjene pobjede, naučiti dragocjene pouke, steći dragocjena iskustva koja će im donijeti najveće prednosti u vrijeme nevolja i kušnji. Onima koji sve to pripišu Božjoj slavi i ništa ne budu uzimali sebi u zaslugu, bit će povjeravani sve veći Božji blagoslovi. Gospodina će veličati oni koji Ga slave usred velikog mnoštva. Nevolje koje strpljivo budu snosili i ispiti s kojima se vjerno budu suočavali, pokazat će da su dostojni nošenja odgovornosti i Bog će ih učiniti svojim predstavnicima koji će izvršavati Njegovu volju.
Sukobi na Zemlji, po Božjoj providnosti, pružit će priliku za poduku koja je potrebna da bi se razvio karakter spreman za nebeske dvore. Mi trebamo postati članovi kraljevske obitelji, Božji sinovi, pa će „se sve pokazati na dobro onima koji ljube Boga“, koji se pokoravaju Njegovoj volji.
Naš Bog je stalno prisutan i pruža pomoć u vrijeme potrebe. On je savršeno upoznat s najtajnijim mislima našega srca, sa svim namjerama i ciljevima naše duše. Kada smo zbunjeni, čak i prije nego što Mu iznesemo svoje misli, On vrši pripreme za naše izbavljenje. Naše tuge ne ostaju nezapažene.
On u svakom trenutku zna mnogo bolje od nas samih što je potrebno za dobro Njegove djece i vodi nas onako kao što bismo i sami željeli kada bismo poznavali svoje srce i vidjeli svoje potrebe i opasnosti koje nam prijete onako kako ih Bog vidi.
Ali smrtna bića vrlo rijetko poznaju sebe. Ona nisu svjesna svojih slabosti. Bog ih poznaje bolje nego što sama poznaju sebe i zna kako ih treba voditi.
Ako se oslonimo na Njega, ako Mu predamo svoje putove, On će usmjeravati naše korake prema putu na kojem ćemo moći postići pobjedu nad svakom zlom strašću, nad svakom osobinom karaktera koja se ne slaže s karakterom našega nebeskog Uzora. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)