„U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećat Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.“ (Postanak 9,16)
Prije nekog vremena imali smo prednost gledati najdivniju dugu koju smo ikada vidjeli. Često smo posjećivali umjetničke galerije i divili se vještini umjetnika koju su na platnima slikali veliku Božju dugu obećanja. Međutim, ovdje smo vidjeli razne boje – grimiznu, purpurnu, plavu, zelenu, srebrnu i zlatnu, savršeno stopljene vještinom velikog Umjetnika. Bili smo zadivljeni dok smo promatrali ovu slavnu sliku na nebu.
Dok smo promatrali ovaj luk, pečat i znak Božjeg obećanja čovjeku da oluja Njegovog gnjeva neće više pustošiti svijet vodama potopa, zamišljali smo da oči koje nisu čovjekove promatraju tu prekrasnu sliku. Anđeli se raduju dok gledaju ovaj dragocjeni zalog Božje ljubavi prema čovjeku. Otkupitelj svijeta promatra istu sliku jer se preko Njega, Njegovim zalaganjem, ovaj luk pojavio na nebu kao dokaz saveza ili obećanja danog čovjeku. I sam Bog gleda ovaj luk u oblacima i podsjeća se vječnog saveza između Boga i čovjeka. Luk prikazuje Kristovu ljubav koja okružuje Zemlju i dopire do najvišeg neba povezujući Boga i čovjeka, vezujući Zemlju s Nebom.
Dok gledamo ovaj prekrasni prizor, možemo se radovati u Bogu sigurni da i On gleda ovaj zalog svojeg saveza, i dok ga gleda, sjeća se sinova ljudskih kojima ga je dao. Njihova stradanja, opasnosti i nevolje nisu sakriveni od Njega. Mi se možemo radovati u nadi jer je luk Božjega saveza iznad nas.
On nikada neće zaboraviti djecu o kojoj se brine. Kako ograničeni ljudski um teško može shvatiti neobičnu Božju ljubav i nježnost, Njegovo neusporedivo poniženje kada je rekao: „Ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećat Saveza između Boga i svake žive duše!“ O, kako mi lako zaboravimo Boga, ali On nikada ne zaboravlja nas; On nas svakog trenutka pohodi svojim blagoslovi. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)