„S tim je kao s čovjekom koji, polazeći na put, ostavi kuću svoju i preda upravu slugama. Svakomu odredi njegov posao, a vrataru naredi da bdi.“ (Marko 13,34)
Mi imamo svoj posao, svoju pojedinačnu odgovornost, svoj račun koji trebamo položiti i svoje spasenje osigurati jer je to problem za koji smo pojedinačno odgovorni. Pobožnost i poslušnost drugih neće nas spasiti niti će obaviti naš posao. Njihovi napori nikada neće biti zabilježeni pokraj našeg imena kao da su naši.
Bog je svakome od nas dao posao – ne zemaljski posao kao što je sađenje, sijanje, košenje i prikupljanje žetve, već izgradnju Njegovog kraljevstva, dovođenje duša u spoznaju istine i poziva nas da taj posao smatramo svojom prvom i najvažnijom dužnošću. Bog ima pravo na nas. On nam je darovao sposobnosti i pružio nam prilike, a mi ih trebamo prepoznati i iskoristiti. Ove obveze prema Bogu nitko osim nas samih osobno ne može ispuniti. Pogreške drugih nikome neće moći poslužiti kao izgovor što je slijedio njihov primjer jer nam je Krist uzdignut kao naš jedini Uzor – bez grijeha, neporočan, nepokvaren.
Ima i takvih koji se udružuju da čine zlo i onda misle da su se time oslobodili svoje pojedinačne odgovornosti. Međutim, Bog ih smatra odgovornima za svako učinjeno djelo koje ima makar i najmanju namjeru da potkopa Kristovo djelo; bez obzira na to jesu li se ujedinili s mnogima ili samo s nekima, grijeh ostaje isti. Mi smo pojedinačno odgovorni. Trebamo se brinuti sami za sebe. Da li svim svojim riječima i djelima gradimo Kristovo kraljevstvo ili ga rušimo? Krist govori svakome od nas: „Hajde za mnom!“ Budimo onda sljedbenici Isusa Krista.
Sada je vrijeme da radimo. Sada je vrijeme da oblikujemo karakter po božanskom Uzoru. Ako poznajemo Krista, otkrivat ćemo Ga drugima. „Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.“ (Ivan 17,18) On je došao na svijet da predstavlja Oca, a djelo koje je nama povjerio treba predstaviti Njegov karakter. Nitko ne može biti oslobođen ovog posla. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)