„Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti ili u što ćemo se obući?!“ (Matej 6,31)
Gospodin ne želi da bilo tko od nas postane nemaran, da se ne brine za svoje zdravlje, da se ne brine za svoje životne potrebe; ali kada vidi kako svijet zaokuplja sve naše misli i privlači svu našu pozornost, shvaća da smo izgubili iz vida nebeske stvarnosti. On bi želio popraviti to zlo koje je posljedica sotonskog djelovanja. Um, koji bi morao biti naučen na visoko i uzvišeno razmišljanje o nebeskim stvarnostima, postao je običan, poprimio je obličje zemaljskoga. Isus je došao pokazati prednosti i ljepotu nebeskih stvarnosti da privlačnost Neba postane poznata mislima, da u dvoranama sjećanja budu izložene slike nebeskih i vječnih privlačnosti.
On vidi kako se dvorane uma pune slikama koje ga kvare i zagađuju. On bi htio Boga staviti u samo središte naših misli. On prolazi kroz trgove na kojima je sve užurbano i uskomešano, kojima odjekuju glasovi trgovaca. Pouke koje daje nagomilanom mnoštvu koje se okupilo da čuje Njegove riječi opomena su s Neba slična glasu Božje trube koji treba raskinuti čaroliju opčinjenosti. „Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?“ (Marko 8,36.37)
Veliki Učitelj otkriva ljudima sliku budućeg svijeta. On je objavljuje zajedno s njezinim privlačnostima i stavlja u domet njihovog pogleda. On iznosi zahtjeve Boga i Neba. Kad bi mogao prikovati misli na budući život i njegova blaženstva kao suprotnost prolaznim brigama ovoga svijeta, izrazita razlika duboko bi se urezala u pamćenje zaokupljajući srce, dušu i cijelo biće. I tako bi On uklonio ono čemu mi dajemo prednost i podredio uzvišenijim i vječnim stvarnostima. On želi nametnuti životu uzvišenije odgovornosti, pokazati čovjeku da treba živjeti svrsishodno odvajajući se od svih životnih ispraznosti. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)