„A svijet sa svojom požudom prolazi; a tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek.“ (1. Ivanova 2,17)
Kristove pouke su tako oblikovane da pokazuju usporednu vrijednost Neba i Zemlje. Pred našim duhovnim očima On ističe činjenicu da su zahtjevi Neba prvi po važnosti. Božji zahtjevi važniji su od svih ostalih. On traži cijelo srce, um, moć i snagu.
I onome što je zemaljsko On dodjeljuje njegovo pravo mjesto, podređeno vječnim interesima.
Sotona u svojim kušnjama nudi zemaljsko, ali ga prikazuje kao važnije i privlačnije od svega da zasjeni nebeske stvarnosti i da povezanost sa svijetom dođe na prvo mjesto; uvjerljivost njegovih kušnji tako je velika da ih samo sila Svemoćnoga može razobličiti. Sotona želi naša osjetila vezati uz ovaj svijet. Krist je došao raskinuti sotonsku začaranost, suprotstaviti se Sotoninom djelovanju i ponovno privući naš um s onoga što je zemaljsko na ono što je nebesko. Samo On može raskinuti okove te čarolije. Samo još nekoliko godina i svijet i sva njegova slava, koja je očaravajućom silom velikog varalice postala predmet obožavanja, bit će predana ognju zajedno sa svim ukrasima čovjekove umjetničke vještine. I što će onda moći nadoknaditi gubitak jedne ljudske duše?
Knez života skreće našu pozornost na vječni svijet. On želi da beskrajna veličina te budućnosti postane privlačna ljudskom umu i da sadašnji svijet zauzme podređeno mjesto u njegovim sklonostima. On ponovno stavlja na svoje mjesto ono što je Sotona poremetio. Skidajući svijet s prijestolja na kojemu je bio prikazivan kao vladajuća sila i obožavan kao božanstvo, On mu dodjeljuje njegovo pravo mjesto.
Imajući pred očima vječne stvarnosti, svoje bismo misli trebali naviknuti na Božju prisutnost. Ona će nam poslužiti kao štit protiv prodiranja neprijatelja; ona će nam dati snagu i sigurnost i uzdignuti dušu iznad svakoga straha. Udišući ozračje Neba, prestat ćemo udisati zagađeni zrak ovoga svijeta.
Nećemo više ostati u zamračenom podrumu, već ćemo izići u gornje sobe u kojima su otvoreni svi prozori koji gledaju prema Nebu i propuštaju blistave zrake Sunca Pravednosti. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)