„Nemojte ljubiti ni svijet ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve.“ (1. Ivanova 2,15)
Zabrinjavajuća je činjenica da u mislima mladih prevladava ljubav prema svijetu. Oni bezuvjetno vole svijet i ono što je u svijetu i upravo zbog toga ljubav prema Bogu ne nalazi mjesta u njihovom srcu. Oni svoja zadovoljstva nalaze u svijetu i onome što je u svijetu, postali su stranci Ocu i vrlinama Njegovog Duha. Lakoumnost i moda, prazni, zaludni razgovori i smijeh postali su obilježje života mladih uopće i Bog se sramoti.
Sotona je zadovoljan kad pozornost mladih privuče bilo čime što će njihove misli odvratiti od Boga. Oni nisu svjesni da nebeski Gospodar uzima k znanju svako djelo, svaku riječ da su Mu dobro poznate čak i misli i namjere srca. Sve te prazne, lakomislene riječi zapisane su u knjizi. Zapisane su i sve lažne riječi. Ta neiskrena djela, čije su pobude sakrivene od ljudskih očiju, ali ih prepoznaju svevideće oči Gospodnje, zapisana su živim slovima. Otkriveno je svako sebično djelo.
Mladi se uglavnom ponašaju kao da su dragocjeni trenuci vremena milosti, zato što se produžavaju, samo jedan dugačak praznik i da su stavljeni u ovaj svijet jednostavno zato da uživaju.
Riječi i djela jasno svjedoče što se krije u srcu. Ukoliko ispraznost i oholost, samoljublje i ljubav prema odijevanju ispunjavaju srce, tema razgovora bit će moda, odjeća i izgled, ali ne i Krist ili nebesko kraljevstvo. Ako u srcu borave zavodljivi osjećaji, pokazat će se u riječima i djelima.
Neki se bave onim što će jesti i piti i u što će se odjenuti.
Njihova srca puna su takvih misli i one se izlijevaju od suviška srca, kao da su upravo ta pitanja njihov veliki cilj u životu, njihovo najveće dostignuće. Oni zaboravljaju Isusove riječi: „Najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!“ (Matej 6,33) (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)