„Razumno srce traži znanje, a bezumnička se usta bave ludošću.“ (Izreke 15,14)
Mnogi se ne trude ozbiljno da shvate pouke u Božjoj riječi. Oni ostavljaju Bibliju i dopuštaju svojim mislima da se bave jeftinim štivom koje nalaze u izmišljenim knjigama, novinama i časopisima.
Um koji je zabavljen uzbudljivim pričama gubi svaku sklonost k ozbiljnom štivu. Upoznata sam s mnogim žalosnim primjerima loših posljedica ovog pogubnog običaja. Što više popuštaju apetitu za ovakvom vrstom umne hrane, to jača postaje njihova želja. Mašta stalno čezne za podražajem na koje se navikla, kao što pijanac čezne za vinom ili duhanom. Njihove umne i moralne snage bivaju oslabljene i izopačene. Oni gube zanimanje za Pismo, gube glad za molitvom i isto su tako stvarno uništeni, umno i duhovno, kao i oni koji su se odali alkoholu ili duhanu. Čitatelji romana mentalni su ovisnici; oni moraju donijeti odluku o potpunom odricanju isto onako kao i svaka druga žrtva drugih oblika neumjerenosti.
Bog je svojem narodu dao najizabranije štivo za čitanje.
Neka Božja riječ nađe svoje mjesto u svakoj prostoriji vašeg doma. Držite Bibliju, kruh života, svakome na vidiku. Držite izabranu, oplemenjujuću literaturu uvijek pred očima članova svoje obitelji.
Čitanje Božje riječi ne zaokuplja maštu niti raspaljuje strasti kao izmišljotine knjiga s pričama, ali ono omekšava i utišava srce, uzdiže i posvećuje sklonosti. Prednost je mladih da kažu: „Gospodin mi je dao sposobnost vida i sluha sebi na slavu. Zatvorit ću svoje uši za sve što je jeftino i ludo. Čitat ću Riječ koja će me osposobiti za mjesto u stanovima koje Krist priprema onima koji su posvetili svoju dušu poslušnošću istini. Moj glas će objavljivati slavu Božju; svaka sposobnost moga bića bit će posvećena Bogu.“ (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)