„Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.“ (Izreke 27,9)
U svojem bismo srcu trebali imati toliko Kristove ljubavi da se nepristrano i iskreno zainteresiramo za svoje bližnje.
Naša naklonost treba biti široka i ne smije se ograničiti samo na uski krug onih koji nam laskaju ukazujući nam svoje posebno povjerenje. Takva nas prijateljstva mogu navesti da zanemarimo one kojima je naša ljubav daleko potrebnija od onih kojima poklanjamo svoju pozornost.
Ne smijemo sužavati krug svojih prijatelja na samo nekoliko miljenika koji nas vole i laskaju nam svojom navodnom naklonošću. Pristrana pozornost koja se tako često ukazuje i prima, ne djeluje na dobro onima koji žele služiti Bogu. Onaj koji se obraća drugima da od njih dobije hvalu, laskanje i naklonost, popunjava prostor koji bi morao biti popunjen Božjom milošću i tako ljudski prijatelji odvraćaju naklonost od Krista. Ljudske uzdanice, ljudski prijatelji privlače ljubav i povjerenje koje se mora ukazati jedino Bogu.
Umjesto da se trudite postati nečiji miljenici ili da laskate nekome tko je visoko cijenjen, potražite neko siromašno dijete koje nije ničiji miljenik, prema kojemu nitko ne pokazuje neku posebnu naklonost i učinite ga predmetom svoje nesebične pažnje. Oni koji su posebno privlačni nikada neće biti bez prijatelja, dok oni koji nisu tako privlačni svojom vanjštinom, koji su stidljivi i teško sklapaju poznanstva, možda imaju rijetke karakterne vrline i otkupljeni su Kristovom dragocjenom krvlju.
Osjećaji nemira ili čežnje za domom ili usamljenosti mogu vam poslužiti na dobro. Vaš nebeski Otac želi vas naučiti da u Njemu nađete prijateljstvo, ljubav i utjehu kojima će zadovoljiti svoje najiskrenije nade i želje. Vaša jedina sigurnost i sreća je u tome da Krista učinite svojim stalnim savjetnikom. Vi možete biti sretni u Njemu ako ne budete imali nijednog drugog prijatelja u cijelom širokom svijetu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)