„Budući da imamo ova obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake tjelesne i duševne ljage, i privedimo k savršenstvu svoju svetost u strahu Božjemu!“ (2. Korinćanima 7,1)
Od najvećeg je značenja da kršćani žive u skladu sa svojom vjerom u svakoj pojedinosti. Oni trebaju biti okretni i uredni, i sve svoje poslove obavljati pošteno.
Nitko se nikada ne treba toliko plašiti sličnosti sa svijetom da postane nemaran prema svojoj kući, da ostavlja stvari u neredu i prljave. Nije oholost kada se čovjek trudi da se ukusno odijeva, da bude čist kao osoba, uredan i pun ukusa u uređivanju svojeg životnog prostora. Ove vanjske karakteristike govore o poslovnim navikama onih koji žive u domu, i ne samo to, već i o vjeri njegovih stanovnika. Nemoguće je da neka nemarna, nesređena osoba bude dobar kršćanin.
Njezin život na zemaljskom i vjerskom području isto je tako nesređen kao i njezina odjeća, kuća, osoba i prostorije.
Na Nebu vlada red. Pravila i propisi upravljaju cijelom nebeskom vojskom. Svi se kreću po nekom redu. Sve je tamo čisto, sve u savršenom skladu. I svatko tko će se naći dostojan da uđe u Nebo, bit će temeljito discipliniran i bez ikakve mane, nedostatka ili čega takvoga. Nekulturni imaju mane i nedostatke na sebi sada. Bilo bi bolje za njih da bez gubljenja vremena započnu djelo čišćenja samih sebe od svake prljavštine tijela i duha, usavršavajući se u svetosti u strahu Gospodnjemu.
Gospodin voli neporočnost, čistoću, red i svetost. Bog zahtijeva od svih pripadnika svojeg naroda, kojima nedostaju ove vrline, da ih traže i ne zaustavljaju se sve dok ih ne steknu.
Oni trebaju započeti djelo reforme i oplemeniti svoj život, tako da u razgovorima i u ponašanju njihova djela i njihov život bude stalna preporuka njihove vjere, da steknu takvu privlačnu, utjecajnu snagu prema nevjernicima da ovi budu prisiljeni priznati da su se sreli s Božjom djecom. (MS 3, 1861.) Istina kakva je u Isusu nikada neće uništavati, već uzdizati one koji je primaju; ona će očistiti njihov život, oplemeniti njihov ukus i posvetiti njihovo prosuđivanje. (Letter 2, 1861.) (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)