„Na kraju, svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti!“ (1. Petrova 3,8)
U ponašanju prema bližnjima moramo uzeti u obzir da su oni robovi istih strasti kao i mi, da osjećaju iste slabosti i da trpe iste kušnje. Oni, zajedno s nama, vode borbu u životu da održe svoje poštenje. Istinska kršćanska uslužnost sjedinjuje i dovršava pravednost i učtivost, a ljubav i milost ih nadopunjuju dajući završni najfiniji potez i najprivlačniji miris karakteru.
Abraham je bio pravi gospodin. U svojem životu pružio je najljepši primjer snage istinske uslužnosti. Pogledajte njegovo ponašanje prema Lotu! Kako je samo ljubazno dočekao putnike, Božje vjesnike, uveo ih u svoj šator i ugostio!
Poklonio se pred Hetovim sinovima kada je od njih kupovao špilju u kojoj je htio pokopati svoju voljenu Saru. Abraham je dobro znao što čovjek duguje čovjeku.
Pavao, iako čvrst kao stijena kada se radilo o načelima, uvijek je izražavao svoju ljubaznost. Bio je gorljiv kada se radilo o važnim točkama, ali je bio svjestan značenja otmjenosti i ljubaznosti koju zahtijeva društveni život. Božji čovjek nije natkrilio njega kao čovjeka svojeg vremena.
Ali tu je i veći od Abrahama i Pavla – Spasitelj svijeta.
Njegov život je bio izraziti primjer istinske uslužnosti. Skoro da je nemoguće navesti sve primjere Njegove ljubaznosti, uslužnosti, nježne sućuti i ljubavi. Kakvim li zrakama mekoće i ljepote Njegova čudesna poniznost obasjava cijeli Njegov život!
On je imao ljubazan pogled i ohrabrujuću riječ za sve umorne i iscrpljene od rada. Bio je spreman pomoći i najbespomoćnijem.
Ljubav, uslužnost, prijateljstvo – to nikada nije izgubljeno! Kada ljudi budu preobraženi iz smrtnoga u besmrtno, bit će objavljena sva djela posvećene dobrote koja su učinili.
Ta će djela biti sačuvana za cijelu vječnost. Nijedno, ma koliko malo ili jednostavno, nikada neće biti zaboravljeno. Zaslugama Kristove uračunate pravednosti ona će sačuvati svoj miris. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)