„Kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i nad dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima.“ (Matej 5,45)

Ja vidim providnost u svim Božjim djelima.  Oblaci i kiša, ali i blistavo svjetlo Sunca, imaju svoju zadaću u blagoslivljanju čovjeka. Bog prirode točno zna što nam je potrebno i On ide pravo naprijed šaljući blagoslove pravednima i nepravednima. Toliko sam zahvalna Bogu što ograničeni umovi nemaju vlast da određuju što će se događati. Kakve bi se međusobno nepomirljive želje mogle pojaviti!

Postoji neka uskogrudnost ljudskih shvaćanja koja sramoti Boga. Neka oni koji Krista smatraju svojim Spasiteljem nikada ne misle da je Božja milost ograničena na njih i na nekolicinu onih za koje su oni zainteresirani. Božja ljubav i milost namijenjene su svima. Prikupljajmo božanske dokaze Njegove naklonosti i uzvraćajmo Mu hvalom i zahvalnošću za svu Njegovu dobrotu koju izlijeva na nas, ali ne zato da bismo je nagomilavali, već dijelili usput i drugima.  Bog očekuje da svi koji uživaju Njegovu milost šire tu milost isto onako širokogrudno kao što Krist izlijeva svoju milost. I kao što Sunce obasjava i pravedne i nepravedne, tako i Sunce Pravednosti širi svjetlo po cijelome svijetu.

Božji blagoslovi, sunčevo svjetlo i kiša, vrućina i hladnoća i svaki drugi blagoslov prirode, dani su cijelome svijetu. Nitko ne smije sebe smatrati izuzetnim i posebnim. „Ja sam svjetlo svijeta“ (Ivan 8,12) – kazao je Krist. Svjetlo je blagoslov, sveopći blagoslov, koji izlijeva svoja blaga na svijet, nezahvalan, nesvet, izopačen. Gospodin Isus došao je porušiti svaki zid razdvajanja i otvoriti svaki zid u hramu u kojemu Gospodin stanuje da svako uho može čuti, svako oko vidjeti, svaka žedna duša piti vodu života zabadava. Gospodin rasipa blagoslove uzduž svih naših putova.

Mi možemo plakati i jecati, žaliti se i spoticati na svakom koraku, ili možemo prikupljati dragocjeno, mirisno cvijeće i radovati se u Gospodinu zbog Njegove dobrote da je naš put prema Nebu učinio tako ugodnim. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)