„Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest tijelo moje – za život svijeta. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće.“ (Ivan 6, 51. 55)
Riječi: „Kruh naš svagdašnji daj nam danas!“ ne odnose se samo na zemaljsku hranu, već i na duhovnu koja donosi vječni život svojem primatelju. Kada vjerujemo Kristovim riječima i primamo ih, mi jedemo Njegovo tijelo i pijemo Njegovu krv.
I kao što uzimanjem zemaljske hrane organizam postaje jak, tako i jedenjem tijela i pijenjem krvi Božjega Sina jača duhovna narav. Božja riječ duh je i život svima koji je primaju. Oni koji jedu Kristovo tijelo i piju Njegovu krv postaju dionici božanske naravi. Životvorna, životodavna struja teče od njihovog Spasitelja prema njima.
Nitko ne može jesti ovo tijelo i piti ovu krv umjesto nekoga drugoga. Svatko sam mora doći Kristu s glađu svoje duše, svatko mora steći vlastito uvjerenje, osjećati potrebu svoje duše, sam učiti od Krista. Ispunjeni Kruhom života, nećemo više biti gladni zemaljskih privlačnosti, svjetovnih uzbuđenja, zemaljske veličine. Naše vjersko iskustvo bit će kao hrana koju uzimamo.
Hrana koju uzimamo u jednom obroku ne utažuje našu glad zauvijek. Svakoga dana moramo uzimati novu hranu. Isto tako, svakoga dana moramo uzimati Božju riječ da bi mogla obnavljati život duše. U onima koji se stalno hrane Riječju, oblikuje se Krist, nada slave. Zanemarivanje čitanja i proučavanja Biblije dovodi do duhovnog izgladnjivanja.
Krist je naš život. Duša u kojoj On stanuje zadovoljit će zahtjeve Njegovih načela, bit će potpuno odana i posvećena Bogu. Kristov dodir izgrađuje dušu zadovoljavajući njezine svakidašnje potrebe. On je postao naša mudrost, pravednost, posvećenje i otkupljenje. On nam je potpuno dovoljan.
On je životodavna krv za dušu. Ako On stanuje u nama, možemo reći: „Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“ (Galaćanima 2,20) (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)