A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Luka 23,34)
Ova upečatljiva slika Krista koji oprašta jedna je od onih koje otkrivaju Njegovu ljubav za nezaslužene grešnike. On je postao jedno s nama i poistovjetio se s nama u našem trpljenju, iskušenjima i slabostima (Hebrejima 4,15). Zaštitni znak Isusove službe na Zemlji bio je “da je prolazio čineći dobro” (Djela 10,38).
A onda je došao najtužniji trenutak u povijesti kad su Ga ljudi, koje je On došao tražiti i spasiti, odbacili i odrekli Ga se. S Njim su postupali gorje nego sa običnim zločincem i okrutno Ga razapeli na križ pred očima svjetine koja Mu se rugala i ismijavala Ga. Međutim, u završnim trenucima svojih muka On je uzviknuo: “Oče, oprosti im; ne znaju što čine!” Čak i dok se suočavao sa smrću, Isus je živio ono što je propovijedao. Sa dubokom je iskrenošću poučavao: “Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one, koji vas progone!” (Matej 5,44)
Kristova molitva za oproštenje Njegovim krvnicima i ubojicama bila je sveobuhvatna molitva. Odnosila se i na Rimljane i na Hebreje koji su Ga razapeli. U širem smislu podrazumijevala je i sve grješnike svih vremena. Molitva Krista koji oprašta sadrži veoma radosnu vijest. To je Radosna vijest da je onima koji prihvaćaju Njegovo oproštenje zaista oprošteno u svakom pogledu. Preko njihovih imena Njegovom je dragocjenom krvlju otisnuta riječ oprošteno (1. Ivanova 1,9).
George W. Brown