„Kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.’“ (Matej 25,40)
Kako bi bilo kada bi oni koji sebe nazivaju Kristovim sljedbenicima pogledali svoju skupu odjeću i na njoj vidjeli riječi napisane Božjim prstom: „Odjenite gole!“ Što kada bi iznad skupih ukrasa u svojim domovima, iznad slika i namještaja vidjeli tekst: „Uvedite u svoj dom siromašne i prognane!“ Kada bi u blagovaonici, u kojoj je stol prepun birane hrane, Božji prst napisao: „Zar ne bi trebao podijeliti svoj kruh gladnima?“ Neka svi, i mladi i stariji, shvate da nije lako biti Gospodnji upravitelj. Siromašni i potlačeni ostaju nenahranjeni dok se Gospodnji novac sebično rasipa na nastranosti i raskoš. O, kada bi svi mogli shvatiti da Bog ne gleda tko je tko! Velika je prednost biti upravitelj, vjeran i odan, pravednoga i nepristranoga Boga.
Božji zakon proglašava svakoga čovjeka odgovornim za način na koji troši svaki novčić koji mu dođe u ruke jer je Bog učinio da svaki čovjek postane Njegov predstavnik i oruđe za ublažavanje nevolja u svijetu. Ukoliko čovjek nagomilava ili sebično upotrebljava dobra koja mu je Gospodin povjerio, činit će to na štetu svoje duše jer uzdiže, hvali i slavi samoga sebe. U našem svijetu ima i takvih koji, iako se proglašavaju Božjim izabranicima, uvijek prelaze na drugu stranu ulice kada se sretnu s nekim nevoljnikom. Isus to vidi; Isus to zapaža; On to neće zaboraviti. On je sam izjavio da je došao propovijedati Evanđelje siromašnima. On nam je darovao svoja dobra da bi se ljubav i dobročinstvo umnožavali i jačali u srcima Njegove djece.
Podjela nagrada u posljednji dan postavlja pitanje našeg praktičnog dobročinstva: „Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće!“ Krist stavlja sebe u položaj siromaha izjednačujući svoje interese s interesima siromaha. On poziva svakog svojeg učenika da dijeli sa zahvalnom velikodušnošću darove koji su mu povjereni kao da ih daje samome Otkupitelju. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)