„Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo.“ (Malahija 3,16)
Kako je puna nade slika na kojoj je prikazan naš Gospodin kako se saginje da čuje svjedočanstva svojih svjedoka!
Bog i anđeli s uživanjem slušaju riječi priznanja za veliki dar koji je dan svijetu u obliku jedinorođenog Božjeg Sina.
Svaka riječ slavljenja za blagoslov svjetla istine zabilježena je u nebeskim izvještajima. Svaka riječ priznanja za milosrdnu dobrotu našega nebeskog Oca kada je dao Isusa da ponese naše grijehe i da nam uračuna svoju pravednost zapisana je u Knjizi spomenici. Svjedočanstva ove vrste objavljuju „slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo“ (1. Petrova 2,9).
Vrijeme i doba vrlo su dragocjeni. Okupljeni vjernici nalaze se u predvorju nebeskog svemira. Oni trebaju posvjedočiti za Boga i Gospodina Isusa Krista koji je dao svoj život za svijet. Kakvo je veliko i ozbiljno značenje pripisano tim malim skupovima! Isus Krist je svojom krvlju platio otkupninu za te duše i On se nalazi među njima kada se okupljaju da slave Boga.
Veličanstvo Neba izjednačuje svoje interese s interesima tih vjernika, bez obzira na to koliko skromne bile okolnosti u kojima žive. I kada god se okupljaju, bilo bi dobro da često razgovaraju međusobno, izražavajući svoju zahvalnost i ljubav koja se javlja dok razmišljaju o Gospodnjem imenu. Tako će se Bog proslaviti dok ih bude gledao i slušao i takvi skupovi za iznošenje svjedočanstava postat će najdragocjeniji od svih skupova.
Neka svi imaju na umu da anđeli bilježe u Knjigu spomenicu svaku riječ koja uzdiže karakter i poslanje Isusa Krista. O onima koji svjedoče o Božjoj ljubavi, Gospodin kaže: „Moji će biti, moja stečevina u Dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi.“ (Malahija 3,17) (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)