„Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!“ (Luka 11,13)
Krist je svojoj Crkvi obećao dar Duha i ovo obećanje se odnosi na nas isto toliko koliko i na prve učenike. Ali kao i svako drugo obećanje, i ovo je dano pod uvjetom. Ima mnogo onih koji vjeruju i tvrde da imaju pravo na Gospodnje obećanje; oni govore o Kristu i Svetome Duhu, ali ne dobivaju nikakav blagoslov. Oni ne predaju svoju dušu da je usmjeravaju i vode božanske sile. Mi ne možemo koristiti Svetoga Duha. Sveti Duh treba se koristiti nama. Preko Svetoga Duha Bog u svojem narodu „proizvodi i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti“ (Filipljanima 2,13). Međutim, mnogi se ne žele tome pokoriti. Oni žele sami upravljati sobom. Upravo zato ni ne dobivaju nebeski dar. Svetoga Duha dobivaju samo oni koji ponizno čekaju Boga, koji traže Njegovo vodstvo i Njegovu milost.
Nema granice korisnosti onoga koji, odričući se sebe, ostavlja prostor za djelovanje Svetoga Duha u svojem srcu i živi životom koji je potpuno posvećen Bogu. Kada bi Božji narod uklonio sve prepreke, Bog bi putem ljudskih kanala izlio na njega bogate rijeke spasenja.
Sveti Duh daje snagu koja dušu koja se trudi i bori održava u svim nevoljama, usred neljubaznosti rođaka, mržnje svijeta i uočavanja vlastitih mana i pogrešaka. Sjedinjavanje ljudskih i božanskih napora, uska veza s Bogom koji nam je prvi, posljednji i najvažniji, koji je izvor sve naše snage – to je prijeko potrebno!
Isusu, koji je ispraznio sebe radi spasenja izgubljenog čovječanstva, Sveti Duh je bio darovan bez mjere. Na isti će način biti darovan i svakom Kristovom sljedbeniku koji je cijelo svoje srce pripremio za Njegovo useljenje. Naš Gospodin je sam izrekao zapovijed: „Nego se ispunjavajte Duhom!“ Ova zapovijed je ujedno i obećanje o njezinom ispunjenju. Bilo je ugodno Ocu da u Kristu „stanuje stvarno sva punina božanstva „ i da po Njemu i mi budemo ispunjeni (Kološanima 2,9.10). (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)