„Glas mu reče: ‘Iziđi i stani u gori pred Jahvom.’“ (1. o kraljevima 19,11)
Ova zapovijed upućena je svima nama koji gledamo na svoja razočaranja, koji plačemo zbog svojih slabosti i dajemo tako svijetu primjer nepovjerenja u Boga odbijajući da pogledamo i živimo. Vi ugađate Božjem i ljudskom neprijatelju kada ostajete u špilji mraka u kojoj nema nijedne zrake Svjetla života.
Podižem svoj glas za Isusa i kažem: tko god vjeruje u Njega neće propasti, već će dobiti vječni život! Iziđite vjerom iz te špilje! Gledajte na Isusa, svojeg pomoćnika! Gledajte Božje Janje koje je uzelo na sebe grijehe svijeta. Promatrajte Žrtvu pomirnicu koja je podignuta za vas na križu, gledajte kako Nevini umire za krivoga!
Njegovo žrtvovanje samoga sebe bilo je potpuno dovoljno.
Ništa nije ostalo neučinjeno. Obavljeno je potpuno i obilno pomirenje. I onda zašto pokazujete riječima i primjerom da je Krist uzalud umro za vas? Nakon ovog neusporedivog iskazivanja ljubavi, vi govorite svojim riječima sumnje i žalosnog obeshrabrenja: „On me ne voli! Neće da mi oprosti! Moji su grijesi odviše teški da bi mogli biti uklonjeni Kristovom krvlju! Njegova žrtva nije dovoljno vrijedna da plati moj dug i izbavi moju dušu!“ Kada bi muškarci i žene mogli vidjeti i shvatiti kako svojim nevjerovanjem i žalobnim prigovaranjem uzvisuju Sotonu i odaju mu čast, dok Isusu uskraćuju slavu koju je stekao u djelu spašavanja njihove duše, potpuno i savršeno, od svakoga grijeha! Iziđimo iz tamne špilje! Osposobimo svoj razum da raspozna što Isus nama znači. Uvježbajmo svoje misli da iziđu na goru pred Boga u vjeri, budimo jaki u Gospodinu u svim i svakakvim kušnjama!
Na gori ćemo steći pravilne poglede o Isusu. Sotona neće imati snage da baci svoje paklene sjene između naše duše i Isusa, da pomrači naše poglede o Isusu, da Ga lažno predstavi, da ojača naše srce u okrutnom nevjerovanju u Njegovu dobrotu, Njegovu milost i ljubav kojom nas je ljubio! (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)