„Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.“ (Tužaljke 3,26)
U Bibliji se nalaze dragocjena obećanja onima koji čekaju na Gospodina. Mi svi želimo neposredan odgovor na svoje molitve i u kušnji smo da se obeshrabrimo ako naše molitve nisu smjesta uslišane. Iz vlastitog sam iskustva naučila da je to velika pogreška. Odgoda je za naše posebno dobro. Naša vjera dobiva priliku da bude ispitana, da se vidi je li iskrena i ozbiljna ili je promjenjiva kao morski valovi. Mi se moramo vezati uz oltar jakim vezama vjere i ljubavi i dopustiti strpljenju da obavi svoje savršeno djelo. Vjera jača stalnim vježbanjem.
Moramo više moliti u vjeri. Ne smijemo se pomoliti i onda pobjeći kao da smo uplašeni da ćemo primiti odgovor. Bog se ne igra s nama. On će odgovoriti ukoliko Ga čekamo u molitvi, ako vjerujemo da ćemo primiti ono što tražimo, ako nastavimo vjerovati i nikada ne izgubimo strpljenje dok vjerujemo. To znači moliti u vjeri. Molitvu vjere trebamo ograditi očekivanjem i nadom. Moramo je ograditi zidovima sigurnosti i ne smijemo biti nevjerni, nego vjerovati. Vatrena molitva pravednika nikada nije izgubljena. Odgovor možda neće doći onako kako smo očekivali, ali će doći zato što je Bog dao svoju riječ.
Mi moramo smireno čekati na Boga. Velika je potreba za takvim čekanjem. Bukom i nemirom koji pravimo u svijetu ne dokazujemo svoju korisnost. Gledajte kako tiho Bog djeluje! Oni koji žele raditi s Bogom, svakoga dana imaju potrebu za Njegovim Duhom; oni moraju hoditi i raditi u krotkosti i poniznosti Duha ne pokušavajući postići izvanredne uspjehe, zadovoljni što će vjerno obaviti djelo koje je pred njima. Ljudi možda neće vidjeti ni cijeniti njihove napore, ali će imena te vjerne Božje djece biti zapisana na Nebu uz imena Njegovih najplemenitijih radnika dok budu bacali sjeme očekujući slavnu žetvu. Čekajte na Gospodina ne gunđajući i sa zabrinutošću, već s nepokolebljivom vjerom i nepoljuljanim povjerenjem. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)