„Sve što s vjerom zamolite dobit ćete.“ (Matej 21,22)
Molitva je disanje duše, kanal svih blagoslova. Kada pokajnička duša, shvativši svoje potrebe i osjetivši prijezir prema samoj sebi, uputi svoju molitvu, Bog vidi njezine borbe, promatra njezine sukobe i primjećuje njezinu iskrenost. On stavlja svoj prst na njezin puls i zapaža svaki udar njezinog srca.
Nijedan osjećaj je ne oduševljava, nijedna emocija ne pokreće, nijedna žalost ne pomračuje, nijedan grijeh ne kalja, nijedna misao ni namjera ne obuzima da On o tome ništa ne zna. Ta duša je otkupljena po neizmjernoj cijeni pa je voljena s neizrecivom ljubavlju.
Krist, naš Spasitelj imao je tjelesne potrebe koje je morao zadovoljiti, tjelesni umor koji je morao svladati. Upravo je molitvom koju je upućivao svojem Ocu bio osnažen za svoju dužnost i za svoje nevolje. Iz dana u dan On je ispunjavao svoje uobičajene dužnosti trudeći se da spasi duše. Njegovo srce se s nježnom sućuti obraćalo onima koji su bili umorni i natovareni. Provodio je cijele noći na molitvi za one koji su prolazili kroz kušnje.
Kršćanin je pozvan da svoje terete prenese na Boga u molitvi, da se čvrsto poveže s Kristom nitima žive vjere. Gospodin nam je dao vlast da se molimo rekavši da čuje molitve onih koji se oslanjaju na Njegovu neizmjernu snagu. Njega će proslavljati oni koji Mu se približavaju, koji vjerno obavljaju Njegovu službu. „Tko se tebe drži čuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda.“ (Izaija 26,3)
Ruka Svemogućega ispružena je da nas usmjerava i vodi naprijed. Idite naprijed, kaže Gospodin; ja znam vaš slučaj i ja ću vam poslati pomoć. Nastavite se moliti. Imajte vjere u mene. Kada tražite radi slave mojega imena, primit ćete. Ja ću se proslaviti pred onima koji kritičarski čekaju na svaku vašu pogrešku. Oni će vidjeti kako istina slavno pobjeđuje. „Sve što s vjerom zamolite dobit ćete!“
Istinska vjera, istinska molitva – koliko snage ima u njima! (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)