„Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!“ (Psalam 19,14)
Misli moraju biti neporočne a zamisli srca čiste ukoliko želite da riječi vaših usta budu ugodne Nebu i korisne onima s kojima se družite.
Nepreporođeni, sebični um, ukoliko mu se dopusti da slijedi svoje želje, djelovat će bez uzvišenih pobuda, bez osvrtanja na Božju slavu ili na dobro ljudskog roda. Misli će biti zle i samo zle. Božji Duh proizvodi novi život u duši dovodeći misli i želje u poslušnost Kristovoj volji.
Mladi trebaju već vrlo rano početi njegovati pravilne navike razmišljanja. Trebamo tako disciplinirati um da razmišlja krećući se u zdravom smjeru i ne dopustiti mu da se bavi onim što je zlo. Kada Bog djeluje svojim Svetim Duhom na srce, čovjek mora s Njim surađivati.
Trebamo razmišljati o Pismu, misliti trijezno i otvoreno o onome što se odnosi na naše vječno spasenje. Beskrajna Isusova milost i ljubav, žrtva koja je prinesena za nas, zahtijeva najozbiljnije i najsvečanije razmišljanje. Mi se trebamo baviti karakterom našeg dragog Otkupitelja i Posrednika. Trebamo se truditi da shvatimo značenje plana spasenja. Trebamo razmišljati o poslanju Onoga koji je došao spasiti svoj narod od njegovih grijeha. Neprestano razmišljajući o nebeskim temama, učinit ćemo da raste naša vjera i naša ljubav. Naše molitve postajat će sve ugodnije Bogu jer će sve više biti prožete vjerom i ljubavlju. Bit će sve razumnije i vatrenije. Pokazivat ćemo sve više trajnog povjerenja u Isusa i stjecat ćemo sve više svakidašnjeg, živog iskustva s Kristovom željom i silom da savršeno spasi sve one koji dolaze k Bogu preko Njega.
Naša duša bit će gladna i žedna da postane slična Onomu koga obožava. Što se naše misli budu više bavile Kristom, to ćemo više drugima govoriti o Njemu i uspješnije Ga predstavljati pred svijetom. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)