„Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist!“ (1. Petrova 1,13)
Mnogima je potrebna odlučna promjena misli i djela ukoliko žele ugoditi Isusu. Misli se moraju vježbati. Opašite bokove svojega uma tako da djeluje u pravom smjeru i na temelju dobro promišljenih planova; tada će svaki korak biti korak naprijed i nikakav napor i nikakvo vrijeme neće se uzalud trošiti na maglovite ideje i nesigurne planove. Moramo razmišljati o cilju i svrsi života, imati dostojne namjere pred očima. Misli se svakoga dana moraju uvježbavati i usmjeravati prema cilju kao što je magnetska igla usmjerena prema polu. Svaki pojedinac treba sebi postaviti ciljeve i namjere i onda ulagati svaku misao i svaki napor da bi postigao cilj i ostvario namjere koje je postavio. Mi moramo upravljati svojim mislima. Moramo imati određenu usmjerenost i čvrstinu namjera da bismo ostvarili ono što smo naumili.
Nitko drugi osim vas samih ne može upravljati vašim mislima. U naporu da zadovoljimo najviša mjerila, uspjeh ili poraz zavise od našeg karaktera i od načina na koji smo ukrotili svoje misli. Ako su misli dobro obuzdane, a Bog traži da to činimo svakoga dana, one će se baviti temama koje će nam pomagati da budemo odaniji Bogu. Ako su misli dobre, i djela će biti takva da će donositi radost i utjehu dušama.
Oni koji ne razmišljaju dovoljno, nisu mudri. Oni čine uzaludne napore, udaraju tu i tamo, hvataju se ovoga ili onoga, ali bez ikakvog uspjeha. Podsjećaju na trs čije su loze puštene da bespomoćno vise u svim smjerovima, spremne da se uhvate za svako smeće koje im se nađe na dohvatu; ali da bi trs bio koristan, njegove se loze moraju odvojiti od onoga za što su same prionule i oviti oko potpornja koji će doprinijeti da budu lijepe i pravilno oblikovane. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)