„Da nas ne bi prevario sotona, njegove nakane vrlo dobro poznajemo.“ (2. Korinćanima 2,11)
Sotonini planovi i njegove zamke okružuju nas sa svih strana. Uvijek bismo trebali imati na umu da nam se on približava prerušen prikrivajući svoje pobude i karakter svojih kušnji. On nam prilazi u odjeći svjetla, odjeven prividno u odjeću neporočnih anđela kako ga ne bismo prepoznali. Nama je zato potreban veliki oprez, moramo pomno ispitivati njegove zamke da ne bismo bili prevareni.
Sotona je postavio svoje zle anđele svuda oko nas; pa iako ne mogu čitati čovjekove misli, oni pozorno prate njegove riječi i djela. Sotona se koristi slabostima i manama karaktera koje se na taj način otkrivaju i postavlja svoje kušnje na mjesta na kojima će naići na najmanji otpor. On daje zle prijedloge i nadahnjuje svjetovne misli, jer zna da bi na taj način mogao navući dušu na prokletstvo i zarobiti je. One koji su sebični, svjetovni, lakomi, oholi, kritički raspoloženi ili skloni klevetanju – sve koji gaje pogreške i mane karaktera – Sotona poziva na popuštanje sebi i tako navodi dušu da krene putem koji Biblija osuđuje.
Za sve vrste kušnji postoji lijek. Mi nismo prepušteni sami sebi da vodimo bitku protiv svojega „ja“ i grešne naravi svojom ograničenom snagom. Isus je silni pomoćnik, potpora koja nikada ne izostaje. Nitko ne treba doživjeti poraz ili se obeshrabriti budući da nam je osigurana tako obilna pomoć.
Mislima se mora postaviti granica, ne smije im se dopustiti da lutaju. One se moraju baviti Pismom, plemenitim i uzvišenim temama. Dijelove Pisma, čak i cijela poglavlja, treba učiti napamet da bismo ih ponavljali kada nam se Sotona približi sa svojim kušnjama. Pedeset osmo poglavlje Izaije vrlo je pogodno za tu svrhu. Ogradite svoju dušu ogradama i savjetima nadahnutog Božjeg Duha. Kada Sotona pokuša navesti misli da se bave zemaljskim i putenim temama, najuspješnije mu se možemo oduprijeti kada kažemo: „Pisano je!“ (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)