„On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu.“ (Efežanima 1,4.5)
Na nebeskom vijeću poduzete su mjere da čovjek, iako prijestupnik, ne propadne u svojoj neposlušnosti, nego da vjerom u Krista kao svojega Zamjenika i svoj Zalog može postati Božji izabranik. Bog želi da se svi ljudi spase jer je poduzeo odlučujući korak kada je dao svojega jedinorođenog Sina da plati otkupninu za čovjeka. Oni koji će propasti, propast će samo zato što su odbili da budu posvojeni kao Božja djeca u Kristu Isusu. Oholost sprečava čovjeka da prihvati osigurano spasenje, iako mu nikakve vlastite zasluge ne mogu osigurati pristup u Božju blizinu. Čovjek može postati prihvatljiv Bogu samo uračunatom Kristovom milošću, vjerom u Njegovo ime. Čovjek se nikako ne može osloniti na svoja djela ili na sretni uzlet svojih osjećaja kao dokaz da ga je Bog izabrao, da je Kristov izabranik.
Isus kaže: „Tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van.“ (Ivan 6,37) Kada pokajani grešnik dođe Kristu svjestan svoje krivnje i nedostojnosti, svjestan da je zaslužio kaznu, ali voljan da se osloni na Kristovu milost i ljubav, neće biti odbačen. Božja ljubav koja oprašta pokazat će se na djelu i u njegovom srcu će se roditi radosna zahvalnost Spasitelju na Njegovoj beskrajnoj ljubavi i samilosti. Bit će zadivljen i začuđen kada čuje da je za njega bila pripremljena odredba na nebeskom vijeću još prije stvaranja svijeta, odredba da će Krist uzeti na sebe kaznu za njegov prijestup i da će mu uračunati svoju pravednost.
Otac je stavio naše grijehe na mjesto na kojemu ih ničije oči osim Njegovih neće vidjeti. I kao što je odvratio svoje oči od Kristove nevinosti, tako će sakriti svoj pogled od krivnje grešnika koji vjeruje, i to zbog pravednosti koja mu je pripisana. Kristova pravednost koja nam je uračunata, donijet će nam najdragocjenije blagoslove u ovom životu, a osigurat će nam i vječni život u Božjem kraljevstvu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)