„Koga ljubite iako ga niste vidjeli; u koga vjerujete iako ga još ne gledate; klicat ćete od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti.“ (1. Petrova 1,8)
Krist je rekao: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me.“ (Ivan 7,38) Jeste li već ispraznili zdenac? – Ne, on je neiscrpiv! Čim osjetite svoju potrebu, možete piti i ponovno piti. Zdenac je uvijek pun. A kada jednom budete pili iz toga zdenca, nećete više pokušavati svoju žeđ ugasiti na razvaljenim zdencima ovoga svijeta; nećete gledati za tim gdje da pronađete najviše uživanja, zabave, zadovoljstva i razonode. Ne, nećete pošto ste pili s potoka koji veseli grad Gospodnji! I onda će vaša radost biti potpuna.
Zašto Kristova religija ne bi bila predstavljena onakvom kakva stvarno jest, puna privlačnosti i sile? Zašto ne bismo pred svijetom predstavili privlačnost Isusa Krista? Zašto ne bismo pokazali da imamo živog Spasitelja, Onoga koji može hoditi s nama kroz tamu kao i kroz svjetlo, Spasitelja na kojega se možemo osloniti?
Mi smo već vidjeli oblake koji su se navukli između nas i Sunca, ali se nismo žalili niti smo oblačili kostrijet iz straha da više nikada nećemo vidjeti Sunce. Nismo pokazivali zabrinutost zbog toga, već smo čekali u što je moguće vedrijem raspoloženju da oblaci prođu i da se ponovno pokaže Sunce.
Isto je tako i s našim nevoljama i kušnjama. Može izgledati kao da su nas oblaci zaklonili od sjajnih zraka Sunca pravednosti; ali mi znamo da nam lice našega Otkupitelja nije zauvijek sakriveno. On nas gleda s ljubavlju i nježnom sućuti.
Zato ne odbacujmo svoje povjerenje, koje ima veliku nagradu, već, kada se oblaci navuku i pokriju dušu, nastavimo svoj pogled usmjeravati tako da vidimo Sunce pravednosti i radujmo se što imamo živog Spasitelja. Mislimo o tome kako je prekrasno bilo svjetlo u kojem smo uživali; neka se naše misli i dalje bave Spasiteljem Isusom Kristom, i svjetlo će nas ponovno obasjati, a turobne misli se raspršiti. Mi ćemo uživati radost u Kristu i pjevajući nastaviti svojim putem prema gori Sionu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)