„A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.“ (Ivan 17,3)
Spoznati Boga i uživati u Njemu najviša je primjena čovjekovih sposobnosti. On to može postići jedino kada su njegovi osjećaji posvećeni i oplemenjeni Kristovom milošću. Krist je bio sjajnost slave i otisak biti svojega Oca. Sam Spasitelj je rekao: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca!“ (Ivan 14,9) U Kristu je život duše. U čežnji našega srca za Njime, u našim ozbiljnim težnjama da dosegnemo Njegovo savršenstvo, u našem željnom istraživanju Njegove slave mi nalazimo život. U zajedništvu s Njime mi jedemo kruh života.
Kada dopustimo manje važnim pitanjima da zaokupe našu pozornost tako da zaboravimo Krista, da se odvratimo od Njega i prihvatimo druge suputnike, mi stavljamo svoje noge na put koji nas odvodi daleko od Boga i od Neba. Krist mora biti u samom središtu naših osjećaja i tek tada ćemo živjeti u Njemu, tek tada ćemo imati Njegov duh.
Od čega se sastoji sjajnost Neba? Od čega će se sastojati sreća otkupljenih?
Krist je sve u svemu! Oni će s neizrecivom radošću promatrati Janje Božje. Oni će pjevati pjesme zahvalnog slavljenja i obožavanja Onome koga su voljeli i obožavali ovdje. Te su pjesme naučili i počeli pjevati još na Zemlji. Oni su se naučili oslanjati na Krista dok su još oblikovali svoj karakter za Nebo.
Njihova su srca bila usklađena s Njegovom voljom ovdje. Njihova radost u Kristu bit će u skladu s ljubavlju i povjerenjem koje su naučili imati u Njega ovdje.
Bog treba uvijek biti u našim mislima. Mi moramo razgovarati s Njime dok hodamo svojim putem, dok su naše ruke zaokupljene poslom. U svim namjerama i pothvatima u životu uvijek se moramo pitati: Što bi Gospodin želio da činim? Kako bih mogao ugoditi Onome koji je dao svoj život u otkup za mene? I tako ćemo moći hoditi s Bogom kao nekada davno Henok; i mi bismo mogli dobiti isto svjedočanstvo koje je on dobio: da smo ugodili Bogu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)