„Ali im Isus odmah reče: ‘Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!“ (Matej 14,27)
Mislim o učenicima u toj strašnoj buri; u čamcu kojim se poigravaju snažan vjetar i visoki valovi. Oni su obustavili svoje napore kao beznadne; i dok su gladni valovi nagovještavali smrt, usred oluje vidjeli su svijetlu pojavu kako hoda po vrhovima zapjenjenih valova. Usred huke vjetra mogao se čuti glas: „Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!“ O, kako mnogi u ovo vrijeme opasnosti naporno veslaju da bi se suprotstavili valovima! Mjesec i zvijezde se ne vide jer ih sakrivaju olujni oblaci; u očaju i obeshrabrenju, mnogi među nama kažu: „Nema koristi! Naši napori ne donose rezultata. Propast ćemo. Mučili smo se veslanjem, ali bez ikakvog uspjeha!“ Isus je isto tako blizu nas usred oluja i nevolja kao što je bio blizu svojih sljedbenika na Galilejskom jezeru.
Mi moramo zadržati smireno, postojano, čvrsto, nepokolebljivo povjerenje u Boga. Sada moramo steći svoje vlastito iskustvo u čvrstom oslanjanju na Boga. Krist je na palubi našega broda. Vjerujte da je Isus naš kapetan, da će se On pobrinuti ne samo za nas, nego i za brod.
Te noći na tom čamcu učenici su bili u školi u kojoj su trebali steći svoje obrazovanje i biti osposobljeni za veliko djelo koje će poslije obavljati. Mračni časovi nevolje zadesit će svakoga kao dio njegovog obrazovanja za uzvišeniji posao, da bi uložio veće, posvećenije napore. Oluja nije zadesila učenike zato da dožive brodolom, već da ih iskuša pojedinačno.
Vrijeme našeg školovanja brzo će se završiti. Mi nemamo vremena koje bismo mogli gubiti za šetnju kroz oblake sumnji i nesigurnosti. Trebamo stati neposredno pokraj Krista.
Neka nitko ne izbjegava teške lekcije ili izgubi blagoslov oštre stege.
Bez obzira na to u kakvim se okolnostima nalazimo u životu, bez obzira na posao kojim se bavimo, imamo sigurnog Vodiča. Bez obzira na položaj koji zauzimamo, On je naš savjetnik. Bez obzira na svu našu usamljenost, On je naš prijatelj na kojega se uvijek možemo osloniti. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)