„Tko ima prijatelja valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata.“ (Izreke 18,24 – DK)
Kako su rijetki oni koji neprestano promatraju nevidljivoga Gosta, koji shvaćaju da je On s njihove desne strane!
Koliko je mnogo onih koji zanemaruju Njegovu prisutnost! Kada bismo prema drugima postupali kao prema Isusu, kako bi nas neučtivima ljudi smatrali!
Pretpostavimo da je s nama neki prijatelj i da se usput sretnemo s nekim čovjekom kojemu posvetimo svu svoju pozornost zanemarujući prisutnost svojega prijatelja. Kakvo bi mišljenje ljudi imali o našoj odanosti prijatelju ili o stupnju našeg poštovanja prema njemu? A upravo tako mi postupamo prema Isusu. Zaboravljamo da je On naš pratilac. Upuštamo se u razgovor i nikada ne spominjemo Njegovo ime. Razgovaramo o svjetovnim poslovnim pitanjima, i tamo gdje to ne ranjava dušu, gdje je doista bitno, mi ne sramotimo Isusa, ali Ga ipak sramotimo kada prešućujemo Njegovo ime u svojim razgovorima s našim prijateljima i poznanicima. On je naš najbolji prijatelj i mi moramo tražiti prilike da govorimo o Njemu. On nam uvijek mora biti na vidiku. Naši razgovori trebaju biti takvi da ne vrijeđaju Boga.
Znam da se u mnogim srcima javlja pitanje: „Gdje da nađem Isusa?“ Ima mnogo onih koji žele Njegovu prisutnost, žele Njegovu ljubav i Njegovo svjetlo, ali ne znaju gdje da traže Onoga za kojim njihovo srce čezne. Isus se ipak ne skriva, nitko Ga ne treba uzalud tražiti. On sam kaže: „Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.“ (Otkrivenje 3,20) Isus nas poziva da tražimo Njegovu prisutnost; mi trebamo otvoriti vrata svojega srca i pustiti Ga da uđe. Međutim, On neće stanovati u podijeljenom srcu. Ukoliko je ono u službi kneza ovoga svijeta, ukoliko sebičnost i oholost ispunjavaju njegove odaje, neće biti mjesta za nebeskog Gosta; on se neće nastaniti u nama ukoliko hram duše nije ispražnjen i očišćen.
Ipak, nema razloga da doživimo neuspjeh u svojem kršćanskom životu. Isus želi u nama obaviti veliko djelo i cijelo Nebo je zainteresirano za naše spasenje.“ (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)