„Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom, po našem Isusu Kristu.“ (Rimljanima 5,1)
Opravdanje vjerom za mnoge je tajna. Bog opravdava grešnika kada se pokaje za svoje grijehe. On gleda Isusa na križu na Golgoti. On gleda na žrtvu pomirnicu kao svoju jedinu nadu putem pokajanja pred Bogom – jer su prekršeni zakoni Njegovog kraljevstva – i vjerom u našega Gospodina Isusa Krista kao Onoga koji nas može spasiti i očistiti od svakog bezakonja.
Kristovo posredničko djelo započelo je s pojavom čovjekove krivnje, patnji i bijede, čim je čovjek postao prijestupnik.
Zakon nije bio ukinut da bi se čovjek opravdao i doveo u zajedništvo s Bogom. Međutim, Krist je preuzeo službu njegovog jamca i izbavitelja postajući grijeh umjesto čovjeka, kako bi čovjek mogao postati pravedan pred Bogom u Onome i preko Onoga koji je bio jedno s Ocem. Bog može opravdati grešnike samo kada im udijeli pomilovanje za grijehe, kada primi na sebe kaznu koju su zaslužili i kada se ponaša prema njima kao da su stvarno pravedni i da nikada nisu ni sagriješili, udjeljujući im svoju božansku naklonost i postupajući prema njima kao da su pravedni. Oni su opravdani samo uračunatom Kristovom pravednošću. Otac prihvaća Sina i žrtvom pomirnicom svojeg Sina prihvaća i grešnika.
Ima na tisuće onih koji vjeruju u Evanđelje i u Isusa Krista kao Otkupitelja svijeta, ali koji nisu spašeni tom vjerom.
Oni se ne kaju i nemaju one vjere koja se hvata za Krista kao svojeg Spasitelja koji im oprašta grijehe; njihovo ih vjerovanje ne navodi na pokajanje.
Vjera koja opravdava uvijek prvo dovodi do istinskog pokajanja, a onda i do dobrih djela, koja su tada samo plod te vjere. Nema spasonosne vjere koja nema dobrih rodova. Bog je dao Krista našem svijetu da postane zamjena za grešnika.
Čim se pokaže istinska vjera u zasluge skupocjene žrtve pomirnice, čim grešnik prihvati Isusa kao Spasitelja, tog trenutka je opravdan pred Bogom zato što je dobio pomilovanje. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)