„Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.“ (Ivan 10,10)
Kakvo je izobilje izraženo riječima: „Ja sam svjetlo svijeta“! (Ivan 8,12) „Ja sam kruh života.“ (Ivan 6,35) „Ja sam put, istina i život.“ (Ivan 14,6) „Ja sam pastir dobri.“ (Ivan 10,14) „Ja dođoh da imaju život i izobilje.“ (Ivan 10,10) Taj život je ono što moramo imati, i moramo ga imati u izobilnijoj mjeri.
Bog će udahnuti taj život u svaku dušu koja umire sebi i živi Kristu. Ali potrebno je potpuno odricanje od sebe. Ukoliko se to ne dogodi, mi ćemo nositi u sebi zlo i uništiti svoju sreću.
Međutim, kada se naše „ja“ razapne, Krist živi u nama i sila Duha prati sve naše napore. Željela bih da budemo ono što bi Bog htio da budemo – potpuno svjetlo u Gospodinu. Mi trebamo dostići uzvišenije mjerilo, ali to nikada nećemo postići sve dok svoje „ja“ ne položimo na oltar, sve dok ne dopustimo da nama upravlja Sveti Duh oblikujući nas i preobražavajući u božansku sliku.
Svakoga dana moramo se iznova posvećivati Božjoj službi. Moramo doći Bogu u vjeri. Moramo se poniziti pred Bogom. Prvo se moramo pozabaviti sobom. Duboko ispitujmo svoje srce. Ispitujmo ga da vidimo što sprečava slobodan pristup Božjemu Duhu. Mi moramo primiti Svetoga Duha. Tek tada ćemo imati snage pobjeđivati s Bogom.
Samo pristupanje istini nije dovoljno. Svakoga dana mi moramo živjeti u istini. Moramo se potpuno okružiti Bogom, Njemu predati sve. Nije dovoljno samo slušati velike i svečane istine Božje riječi. Moramo sebi postaviti pitanje: „Prebiva li Krist vjerom u mojem srcu?“ Samo On nam može ukazati na naše potrebe, samo On nam može otkriti dostojanstvo i slavu istine. Na žrtveniku gdje prinosimo samoga sebe – a to je mjesto za susret naše duše s Bogom – mi primamo iz Božje ruke nebesku baklju koja ispituje srce otkrivajući njegovu veliku potrebu da Krist u njemu prebiva. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)