„O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim.“ (Psalam 31,20)
Bog posipa blagoslove uzduž cijelog našeg puta da bi rasvijetlio naše putovanje i naveo naše srce da Ga voli i slavi.
On želi da crpimo vodu s izvora spasenja da bi se naše srce osvježilo. Mi možemo pjevati sionske pjesme, možemo razvedriti svoje srce, ali i srca drugih; nada može ojačati, tama se pretvoriti u svjetlo. Bog nas nije ostavio u nekom mračnom svijetu – kao putnike i došljake koji traže neku bolju zemlju, čak i nebesku – ne dajući nam dragocjena obećanja da bi nam olakšao svaki teret. Strane našega puta obasute su prekrasnim cvijećem obećanja. Njihovi cvjetovi vide se svuda unaokolo i šire oko sebe snažan miris.
Koliko blagoslova gubimo samo zato što ih ne cijenimo, što ne zapažamo blagoslove koje primamo svakoga dana, čeznući za onim čega nemamo. Obične blagodati koje u dubokom sloju prekrivaju naš put zaboravljamo i podcjenjujemo. Mi bismo morali izvući pouku iz jednostavnih Božjih djela u prirodi. Cvijet koji raste na mračnom i neuglednom mjestu odgovara na svaku zraku svjetlosti koja do njega dopire i pruža prema njoj svoje listove. Zatvorena ptica pjeva u krletci, u stanu bez sunca, kao da se nalazi u nekom otmjenom, svijetlom boravištu. Bog zna hoćemo li mudro i na spasenje iskoristiti Njegove blagoslove; On nam ih nikada neće dati da bismo ih zlouporabili. Bogu je drago zahvalno srce koje se neograničeno oslanja na Njegove riječi obećanja, izvlačeći iz njih utjehu, nadu i mir; i On će nam otkriti još veće dubine svoje ljubavi.
Kada bismo slavili Božje sveto ime onako kako bi trebalo, plamen ljubavi rasplamsao bi se u mnogim srcima. Proslavljanje Boga trebalo bi stalno biti u našim srcima i na našim usnama. I to je najbolji način da se odupremo kušnji i ne upuštamo se u besplodne i plitke razgovore.
Gospodin bi želio da gledamo gore, da Mu budemo zahvalni što postoji Nebo. Uhvatimo se živom vjerom za Njegova bogata obećanja i budimo Mu zahvalni od jutra do večeri. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)