„Ako me ljubite, držite zapovijedi moje!“ (Ivan 14,15)
Koliko nas smo trošili snagu i vrijeme pokušavajući držati zapovijesti, a Isus kaže: „Ako me ljubite, držite …“. Prava poslušnost, rast i pobjeda prirodni su u kršćanskom životu.
Misao oko koje se svi slažu jeste da je opravdanje korijen, a posvećenje rod. Ali ako je to istina, i mi ne nastojimo oko svog opravdanja, već prihvaćamo Božji besplatni dar, koliko više bismo trebali prihvatiti kao Božji besplatni dar rod posvećenja?
Isus je rekao svojim učenicima da se ne trude oko donošenja roda, već da svoje napore usmjere ka tome da budu u Njemu. Vjerovati da je posvećenje plod opravdanja i u isto vrijeme vjerovati da moramo raditi na poslušnosti i pobjedama predstavlja veliku neusuglašenost. Ne morate se truditi donijeti rod. On je uvijek rezultat nečeg drugog, a svoje snage nikada ne možete usmjeriti samo na rezultat. Snage uvijek usmjeravamo ka nečemu što će proizvesti rezultat.
Isus je mnogo govorio o rodu i te izjave su značajne za naš današnji predmet. Jedna se nalazi u Mateju 7,16-18: „Bere li se s trnja grožđe ili s drače smokve? Tako rađa svako dobro drvo rodove dobre, a zlo drvo rađa zle rodove. Drvo dobro ne može rađati zlih rodova, ni drvo zlo rodova dobrih.“ Zapazite da je za dobro drvo rađanje dobrih rodova sasvim prirodno. U Matej 23,26 Isus je u suštini rekao da ako bude očišćena unutrašnjost čaše, ona će i izvana biti čista. Koliko nas se uzalud trudilo pokušavajući očistiti vanjštinu, umjesto da smo pošli do uzroka problema!
Ako posvetimo pažnju uzroku, i očistimo unutrašnjost, vanjština će biti čista. To su jednostavni primjeri iz Isusovog učenja da je prava i iskrena poslušnost prirodna i spontana u kršćanskom iskustvu. Prema čemu usmjeriti suradnju? Sasvim očigledno: ako je poslušnost plod vjere, tada će naši napori i naša suradnja biti usmjereni k tome da postanemo dobro drvo umjesto k tome da donesemo dobar rod. Jedini način na koji možemo postati dobro drvo jeste dolaženjem Kristu svakoga dana, dozvoljavanjem Njemu da ostvari svoje djelo milosti u našem životu. Jedini način da se rodovi pojave na prirodan i spontan način jeste da ovako postupimo. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)