„I za njih ja posvećujem sebe, da i oni budu posvećeni u istini.“ (Ivan 17,19)
Svijetu je još uvijek neophodno da čuje dvostruku vijest, o opravdanju vjerom i o posvećenju isto tako vjerom.
Neki osjećaju kao da je dobra vijest posvećenja to što je Isus naš zamjenik u življenju kao i u smrti. To nije slučaj! Molim vas da ovdje zapazite razliku, jer je ona veoma važna. Oni koji vjeruju da Isus nastavlja biti naša zamjena u življenju kao i u smrti, vjeruju da ne možemo poslušati – i zato je On poslušan umjesto nas. Njegovo posvećenje dolazi umjesto našeg.
Kad bi to bilo istina, griješili bismo, padali i pogrešivali do samog trenutka proslavljanja; jer, kažu oni, Isusov život će biti zamjena za naš život i naš nedostatak poslušnosti bit će pokriven Njegovom poslušnošću.
Posvećenje vjerom, s druge strane, prihvaća Isusa kao naš primjer u posvećenju, tako da možemo biti posvećeni na isti način na koji je On bio posvećen. U posvećenju vjerom pozvani smo da živimo kao što je Isus živio, istom ovisnošću o sili odozgo, istom poslušnošću koju je On ostvario, tako da dobijemo sve što nam je neophodno kroz zajedništvo koje vjerom ostvarujemo s Bogom. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)