„Jer je Bog bio, koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne računajući im prestupaka njihovih.“ (2. Korinćanima 5,19)
I Isus i Bog Otac učestvovali su u pomirenju. Bog je patio zajedno s Isusom; bio je na križu iako Isus nije bio u stanju osjetiti Njegovu prisutnost. Zbog toga Pavao kaže: „Jer je Bog bio, koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom.“ Bog nije mogao promijeniti svoj Zakon, već je žrtvovao sebe u Kristu.
Da li se možda neko među nama pitao zašto Bog sam nije došao na ovaj svijet ako ga je toliko zavolio? Zašto je poslao svoga Sina?
Ako ste roditelj možda nije potrebno postaviti ovakvo pitanje. Otac više pati kad vidi da mu sin pati. Jeste li se već našli pored kreveta nekoga koga ste voljeli, nekoga tko je trpio bol i pred Bogom željeli da možete zamijeniti patnika? Teže je promatrati. I Bog je, u izvjesnom smislu, umro.
Sklonimo se od mnogobožačke pomisli da je Bog bio ljut i da Ga je Isus trebao da oraspoložiti. Obojica su zajedno patili. Isus je zauzeo naše mjesto. Njegova smrt nije bila slučajna. To nije bilo jedno mučenje više. Isus je propatio užase druge smrti za tebe i mene. To je bilo ono što je slomilo Njegovo srce i učinilo da je jedva osjećao svoje tjelesne bolove. Zahvalan sam Mu što je bio ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja, zar niste i vi? Zahvalan sam Mu što je Bog pravde, zato što to znači da vječno možemo biti sigurni. Zahvalan sam Mu što je Bog ljubavi i što Njegova pravda ne udaljava Njegovu milost.
Isusova žrtva je puna i potpuna. U njoj je oproštenje za svaku osobu koja će prihvatiti Njegov poziv i doći k Njemu za odmor. Nije dovoljno doći jedanput, moramo Mu dolaziti i danas, i uvijek iznova, svakoga dana pasti pred Njegove noge u pokajanju i poniznosti, prihvaćajući iznova Njegovu smrt umjesto nas. Dok to činimo i produžavamo zajednicu s Njim, primamo i sigurnost u vječni život zbog toga što je On platio kaznu koja je trebala nas snaći. On je umro da mi ne moramo. On živi da i mi možemo živjeti, samo ako prihvatimo Njegove zasluge u svoju korist. Nijedno ljudsko djelo ne može dodati punini spasenja za koju se Bog postarao. Dok gledamo Njegovo prihvaćanje sa ljubavlju, naša srca će Mu u ljubavi odgovoriti, i On će djelovati u nama da postigne sve što ima na umu za nas – potpuno oslobođenje i oporavak od krivice, sile i prisutnosti grijeha. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)