„Ali ja vam istinu govorim: Bolje je za vas, da ja idem; jer ako ne otidem, Utješitelj neće doći k vama; ako li otidem, poslat ću ga k vama.“ (Ivan 16,7)
Jeste li se ikada osjećali kao stvar? Već sam čuo ljude kako govore: „Ne osjećam se uopće kao osoba, već kao neki predmet.“ Stvar ili predmet. A koliko smo puta i mi Svetoga Duha nazivali „onim, nečim“. Bez obzira na teološke istine, bez obzira što vjerujemo da je Sveti Duh osoba, često Ga nastavljamo nazivati „ono nešto“!
U određenom smislu to može biti ispravno, međutim, morali bismo shvatiti, i češće u našem imenovanju te osobe pouzdano znati da je Sveti Duh osoba. Trebalo bi da sve vrijeme u svom iskustvu imamo saznanje da je On osoba. Sveti Duh je osoba.
Postoje neki koji misle da je Sveti Duh samo Božji ili Kristov duh, a ne stvarno treća osoba božanstva. Smatraju da je On utjecaj, a ne stvarna osoba, ne odvojena i samostalna osoba. Sveto pismo jasno uči da je Sveti Duh odvojena osoba.
Luka 3,21 i 22. je tekst o tom predmetu; on nam govori kako je Sveti Duh sišao na Isusa u tjelesnom obliku. Matej 28,19 navodi Svetog Duha kao posebnu osobu. Ivan 14,16 zapisuje Isusovu molbu da Otac pošalje drugoga Utješitelja osim Njega. Ivan 16,7 kaže da Duh ne može doći dok Isus ne bude otišao. A u Djelima 2,33 Sveti Duh je „od Oca obećan“. Ivan 14,26 govori da je djelo Svetoga Duha da nas podsjeti na Isusovo učenje. Ivan 15,26 kaže da Svetu Duh svjedoči o Isusu. Rimljanima 8,9 opisuje kako se Sveti Duh nastanjuje u vjerniku. Djela 16,7 govore o vodstvu Svetoga Duha, a Ivan 16,14 da Duh predstavlja Isusa. Ako proučite ova i druga slična mjesta, otkrit ćete da Sveto pismo razlikuje tri božanske osobe. Vidjet ćete da je Sveti Duh odvojena osoba, da je On jedno s Ocem i s Isusom i da je Njemu povjeren naročiti posao na ovoj Zemlji – zadatak dovođenja Bogu djelovanjem u životu ljudi. Danas možemo biti zahvalni Osobi, koja je Sveti Duh, koja nas voli i teži nas dovesti do spasenja. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)