„Vjetar puše, gdje hoće; čuješ šum njegov, ali ne znaš, odakle dolazi i kamo ide. Tako je kod svakoga, koji je rođen od Duha.” (Ivan 3,8)

Veoma učen čovjek došao je Isusu jedne noći. Bio je to učitelj, obrazovani intelektualac, mislilac. Došao je Isusu i rekao:

„Primjećujem da si veliki učitelj. A ni ja nisam rđav. Zašto ne bismo malo diskutirali?“

A Isus mu odgovara:

„Ono što ti je potrebno jeste da budeš nanovo rođen.“

Nikodem je služio nečemu drugome umjesto Bogu. Ali bio je privučen Isusu. Došao je da bi porazgovarao sa Njim. Nije u potpunosti shvaćao svoju potrebu i kad je Isus rekao: „Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega“ (Ivan 3,3), Nikodem nije razumio Isusove riječi. Dokazao je da neobraćen čovjek ne može prihvatiti ništa duhovno, jer je upitao: „Kako se može čovjek ponovo roditi, kad je već star?“ Tek obnavljajućim djelovanjem Svetoga Duha možemo razumjeti o spasenju vjerom u Isusa i o onome na šta se odnose uspoređenja o kraljevstvu Božjem.

Isus je Nikodemu te noći izložio svoje najjasnije pouke o novorođenju. Međutim, da li je te noći Nikodem doživio novorođenje? Ono što nam je poznato jeste da je te noći hodao kroz tamu razmišljajući, pitajući se i odgovarajući na svoja pitanja. Tijekom tri godine Isus je dozvoljavao da sjeme koje je posijano obavi svoje djelo. Novorođenje se javlja u odgovarajućem trenutku za svaku osobu, a čak ni Isus nije remetio to određeno vrijeme. Određeno vrijeme nije neki točan sat ili određeni broj godina. Vrijeme se tiče uvjeta. Kod nekih ljudi uvjeti se stječu veoma brzo. Drugi možda moraju proživjeti duge godine prije nego što budu u stanju prekinuti svoj život bez Boga. Za Nikodema uvjeti su se stjecali tri godine. U vrijeme Isusovog raspeća, Nikodem je bio u stanju prihvatiti djelo Svetoga Duha obavljeno na njegovom obnovljenju.

Jedno od prvih djela bilo je da sa Josipom iz Arimateje obavi dostojanstvenu sahranu za Isusa. Ovaj bogati i ugledni čovjek postao je siromah koga su nekadašnji prijatelji ismijevali zbog vjernosti Isusu. Ali kad se jednom Nikodem podčinio obnavljajućem djelu Svetoga Duha, postao je voljan biti siromah zbog ljubavi prema Onome koji je postao siromah nas radi, da se mi Njegovim siromaštvom obogatimo. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)