„Već je sjekira položena na korijen drveću.“ (Luka 3,9)
Jednom je čovjeku smetalo jedno drvo u dvorištu. Jednog ljetnog popodneva donio je odluku. Drvo je zaista trebalo ukloniti. Pozajmio je dugačke ljestve od susjeda i počeo raditi. Kidao je lišće jednu pregršt za drugom. Bio je to težak posao koji je zahtijevao nekoliko dana rada. Ali na kraju je završio. Vratio je ljestve siguran da je riješio svoj problem.
Sve je bilo u redu tijekom nekoliko mjeseci. Čovjek je skoro zaboravio svoje drvo dok jednog dana sljedećeg proljeća nije primijetio da se na njemu pojavljuje lišće. To se odvijalo veoma polako, tako da se nije moglo zapaziti kako se razvija. Ali je drvo bilo još tu; ni u kom slučaju mrtvo, već živo i bujno.
Čovjek je ponovno pozajmio ljestve i ponovno se popeo na drvo obrađujući granu za granom. Skinuo je sve lišće.
Ali sljedećeg proljeća lišće je ponovno naraslo, i sljedećeg opet. Na kraju ga je susjed zaustavio, dok je postavljao ljestve i rekao mu:
„Susjed, ništa mi ne smeta što koristiš moje ljestve. Ali zašto ne bi jednostavno sačekao do jeseni, kao i svi mi ostali, i sakupio lišće? Zar ti to ne bi bilo lakše?“
„Ali ti ne razumiješ“, odgovorio mu je čovjek.
„Ja se ne pokušavam samo osloboditi lišća. Pokušavam uništiti drvo!“
Susjed je otišao odmahujući glavom i posle nekog vremena vratio se sa sjekirom u rukama.
„Ako želiš uništiti drvo, potrebno ti je ovo“, rekao je dodajući mu sjekiru.
„Tek ako posiječeš drvo možeš biti siguran da ćeš ga uništiti.“
Jeste li ikad provodili vrijeme skidajući lišće u pokušajima da uništite drvo? Možda smatrate da to niste nikad činili. Međutim, koliko često kao kršćani pokušavamo umrijeti sebi trudeći se oko rodova umjesto oko korijena. Mi možemo kidati lišće s drveta koliko god nam je drago, ali to neće prouzrokovati smrt drveta; sa sljedećom promjenom godišnjih doba lišće će se pojaviti kao što je bilo i prije. Kad udarite sjekirom u koren, ne samo što će lišće otpasti, već će i drvo odumrijeti. Oni koji prihvaćaju istinu, i umiru svijetu zbog ljubavi prema njoj, postat će krotki i smjerni u srcu kao njihov božanski Gospodin. Čim je srce u redu, odjeća, razgovori, život, sve će to biti u skladu sa Božjom riječju. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)