„Nebesa pripovijedaju slavu Božju, djela ruku njegovih navješćuje svod nebeski.“ (Psalam 19,1)
Jedan od načina za upoznavanje Boga jeste istraživanje Božjih otkrivenja u prirodi. Psalam 77,19 kaže: „Po moru je išao put tvoj, po silnim vodama staza tvoja; a traga tvojega nije poznavao nitko.“ U Psalmu 104,24 čitamo: „Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sva si mudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.“
Boga možemo vidjeti u prirodi. On je djelomično naslikan rumenilom zalazećeg Sunca po ljetnom nebu i lakim letom laste. Njega se sjećamo dok promatramo planine sa čijih vrhova bijeli snijeg, travnate padine posute cvijećem ili neočekivane cvjetove pustinje. Iz prirode možemo naučiti ponešto o Božjoj ljubavi.
Otkrivenje Boga u prirodi je važno. Bog je čak odvojio jedan dan u tjednu da nas podsjeća na svoju stvaralačku silu. Možete čitati o tome u Izlasku u 20. poglavlju. Zapovijest je dana da podsjeća na sedmi dan, a zatim je u 11. stihu dat razlog za zapovijest: „Jer u šest dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, što je u njima, ali sedmi dan otpočinu on. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan.“
Prizori iz prirode nas ne podsjećaju samo na Božju ljubav i brigu za sva Njegova stvorenja, već i na činjenicu da je On Stvoritelj. Mi smo samo stvorenja. Sedmi dan bio je dan kao uspomena na stvaranje. Uspomena nije bila uvedena poslije pada čovjeka u grijeh. Ona je bila potrebna da nas podsjeća na prirodu čovjeka — ne samo na grešnu prirodu čovjeka, već na ovisnu prirodu čovjeka kao stvorenja. Zbog toga naročiti dan službe Bogu nije ograničen na neko određeno vrijeme ili narod. Božji odnos prema Njegovim stvorenjima i Njegova stalna briga za njih govore o Njegovoj ljubavi. (Morris Venden, Upoznajmo Boga)