Bila je to najžalosnija noć u Jeruzalemu, najžalosnija iza otuđenja čovjeka od Boga. Grad je bio pun vjernika. Ona mala grupa ljudi koja je išla za svojim Gospodinom u vrijeme njegove javne službe, našla se s njim zajedno u gornjoj sobi za pashalnim stolom. To je bio epohalan trenutak. Stvarnost je došla na mjesto simbola. Božji Sin, se tog trenutka stavio u položaj sluge i s ubrusom u rukama kleknuo pred grešne ljude da im opere noge.
Te noći oni su jeli lomljeni kruh i pili naliveno vino – simbole njegovih stradanja. Samo je nekoliko trenutaka dijelilo ovaj događaj u gornjoj sobi od borbe u Getsemaniji, samo nekoliko trenutaka od krvi na dovratnicima od krvi na iznurenom čelu. Pastir je kratko vrijeme bio zajedno sa svojim stadom, ali će uskoro biti udaren i stado će se razbježati.
Juda je napustio grupu, dok je žalost ovladala ostalom jedanaestoricom. Nije potrebno govoriti o njihovoj žalosti S njom je bila pomiješana i sebičnost. Sjenka brzog rastanka ih je počela pokrivati. Taj trenutak je zaista bio žalostan. Sad su marljivo slušali svaku Isusovu riječ. Njegova izjava da oni ne mogu ići kuda on ide još više je pojačala njihovu žalost i tugu. Nikada ranije oni nisu bili tako svjesni žalosnog trenutka rastanka sa voljenim Gospodinom.
Gospodin je zatim nastojao da im progovori riječi utjehe i ohrabrenja. Govorio im je da će ići spremiti im stanove. No, to ih nije mnogo utješilo. Stanovi ne mogu zamijeniti njegovu živu prisutnost među njima. Što će oni raditi kad ih on ostavi? Kome će oni tada ići?
Netko je rekao: „Naslikaj nebo bez zvijezda, pokrij planine tamom i navuci crne zavjese preko svih obala. Zamrači prošlost, a budućnost učini što mračnijom. Potom ispuni sliku tugom i ljude zavij u crno.“ Eto, takvo je bilo duševno stanje Kristovih učenika u trenutku kada su trebali doživjeti rastanak s Njim.
Tada im je Isus počeo opisivati prednosti dolaska „drugog Utješitelja“. Izraz „drugi Utješitelj“ ukazuje na to da je sam Isus bio njihov prvi Utješitelj. Utješitelj znači pomoćnik u trenucima potrebe. Jednom siročetu je potreban roditelj, bolesniku liječnik, obespravljenom branitelj ili sudac, onome koji hoće graditi kuću potreban je arhitekta, dok je usamljenome potreban prijatelj.
Naš nebeski Utješitelj je za nas i više nego to. Učenici su trebali ostati sami, ali ne i siročići, siročići bez brige nebeskog Oca, bez njegove pomoći. U njihovom najkritičnijem trenutku Isus im je progovorio o dolasku nebeskog Utješitelja, Svetog Duha, koji je trebao nastaviti nastavi Njegovo spasonosno djelo na zemlji.
Za Kristove učenike je bila osobita prednost primanja Svetog Duha, i to je za svagda prednost svih njegovih učenika koji željno očekuju njegov slavni dolazak.
LeRoy E. Froom