Na pješčanu obalu otoka Mussau, u Južnom Pacifiku, 1931. godine iskrcala su se dva mlada čovjeka. Došli su svjesni činjenice da su stanovnici otoka općepoznati po divljaštvu i nemoralu.
Rođeni i odrasli na jednom od susjednih otoka, nisu imali ništa od zapadne kulture. Njihovo obrazovanje bilo je ograničeno na ono što su dobili u misijskoj školi. Znali su pidgin english, iskvareni engleski kojim govore domorodci, a jedina knjiga koju su koliko-toliko poznavali bila je Biblija.
Sve što su mogli ponuditi svojim susjedima na Mussau bila je biblijska poruka kako su je oni razumjeli. Za samo deset mjeseci stanovništvo otoka obratilo se Bogu. Podigli su crkve, osnovali škole. Odbacili su loše navike. Sve ih je obuzela žarka želja za čistoćom.
Ubrzo nakon toga jedan službenik britanske vlade posjetio je otok i svoje dojmove uputio određenom misionarskom društvu: “Zapanjen sam onim što sam vidio”, pisao je. “Ne mogu vjerovati da je takva promjena moguća. Ljudi su prihvatili vašu vjeru s gorljivom revnošću koja se ne može opisati, ali se mora vidjeti da bi se štovala. Nisam nikad ranije vidio, čitao ili čuo za takvu promjenu. Što ste učinili tim ljudima? Oni su promijenjeni. Čini se kao da žive za nešto što ne razumijem. Ponio sam im sandučić duhana, ali su ga vratili neotvorena. Više se ne uočava da žvaču betelov orah. Zapanjen sam i tvrdim da je to čudo.”
I bilo je čudo! Učinjeno je silom Božje Riječi — silom koja djeluje unatoč slabom poznavanju jezika i nedovoljnom obrazovanju glasnika.
Drugi sjajan primjer o sili Biblije koja mijenja život poznati je otok Pitcairn, zavičaj potomaka pobunjenika s broda Bounty. Premda je ranije bio poprište strašnih zločina, otok je postao poznat u svijetu po čestitosti, poštenju i čistoći svojih stanovnika. Danas se to, nažalost, više ne može reći, premda je otok poznat po čestitosti, poštenju i moralnosti gotovo svih stanovnika. Na otoku možete još uvijek vidjeti Bibliju Christiana Fletchera.
Južno more načičkano je velikim i malim atolima na kojima se događaju iste promjene. Mnogi su postali poznati u svijetu zahvaljujući zbivanjima u Drugom svjetskom ratu na Pacifiku. Stotine američkih vojnika, koji su zbog neprijateljskih djelovanja bili odsječeni od svojih jedinica, otkrili su na svoje ugodno iznenađenje da mnogi od urođenika nisu divlji ljudožderi, kako su to mislili, već pobožni, plemeniti i samozatajni kršćani.
U svojoj knjizi The Bible Speaks, dr. Francis Carr Stifler, tajnik za odnose s javnošću Američkog biblijskog društva, priča o Stanleyju Tefftu, kojega su oborili nad Južnim Pacifikom. Sa šest avijatičara koji su se zatekli na otoku domoroci su Teffta kriomice proveli kraj japanskih obalnih izvidnica do skloništa u kojem su ostali osamdeset sedam dana, dok im nije omogućen bijeg.
“Prvo što su učinili”, rekao je Tefft govoreći o svojim novim prijateljima, “pokazalo se i najboljim. Jedan od domorodaca koji je podosta dobro govorio engleski, pružio mi je Bibliju — bila je to Biblija koju su mu prije mnogo godina dali neki misionari kad su posjetili otok. Svake večeri održaVašavali smo vjersku službu. Bili su to jedini trenuci kad sam zaboravljao na svoje rane, na svoje stradale živce, na tkivo što je umiralo od gladi. Ti domoroci nemaju Bibliju samo u rukama, oni ju imaju u srcu. Oni žive po njoj. To su isto tako blagi, pažljivi i čisti ljudi kao bilo koji drugi kršćani. Za njih je Bog sa stranica ove Knjige postao vrlo stvarnim.” (str. 91.92)
Na Solomonskom otočju, kaže dr. Stifler, jedan je vojnik potražio miran kutak kraj prašumske staze. Kad je izvukao Bibliju i počeo čitati, iznenada se pred njim pojavio golem domorodac s toljagom u ruci. Umjesto da podigne toljagu, urođenik je pokazao prstom na knjigu. “To je Biblija?” upitao je. Kad je vojnik potvrdno odgovorio, urođenik ju je sa štovanjem uzeo i glasno pročitao jedno poglavlje iz proroka Izaije. Zatim se nasmiješio i nestao.
Godine 1852. na otok Kusaie, izmedu Tarawae i Saipana, iskrcao se misionar po imenu Snow. U to vrijeme otok je bio mjesto grozota i užasa, ali Snow je strpljivo počeo stvarati domorodačko pismo i prevoditi Bibliju na njihov jezik. Nakon niza godina Američko biblijsko društvo izdalo je Bibliju na tom jeziku. Dr. Stifler izvješćuje o intervjuu s kraljem Kusaie, Johnom Sigranom.
“`Koliko ima ubojstava kod vas godišnje?’ zapitao je kralja. `Za cijelog mog života nije bilo ni jednog ubojstva’, rekao je šezdesetogodišnji kralj.
`A koliko je bilo manjih prekršaja? Koliko ste ljudi morali pritvoriti?’
`Pritvoriti?’ uskliknuo je kralj. `Ali kod nas nema zatvora.’
`Svakako imate mjesto na koje stavljate ljude koji su se malo opili!’
`Na Kusaieu nema alkoholičara. Ni jedan domorodac u posljednjih trideset godina nije okusio alkoholno piće.’
Na otoku Kusaieu brak je svetinja. Rastava je nepoznata.” (str. 94)
Svaki misionar mogao bi ispričati slične slučajeve oslobođenja silom Biblije. To može učiniti i svaki evanđelist. Značajna je činjenica: kad god se vijest ove Knjige čita ili propovijeda, bez obzira na mjesto ili osobu, njezine dinamične riječi počnu djelovati. Ponekad ni misionar ni evanđelist nemaju s tim veze.
Ne tako davno, u jednoj južnoameričkoj zemlji, neki nesnošljivi crkveni dužnosnik razderao je primjerak Biblije i bacio ostatke u jednu od pritoka Amazone. Nekoliko kilometara nizvodno jedan je Indijanac spazio listove, izvukao ih iz vode, osušio i pročitao. Poruka je tako dirnula njegovo srce da je o njoj obavijestio svoju obitelj i prijatelje. Nekoliko mjeseci kasnije, kad je misionar stigao do tog mjesta, našao je više od četiri stotine ljudi željnih da više saznaju o Bogu. Mnogi od njih postali su divni kršćani, ostavljajući zauvijek tugu i tamu neznabožačkog života.
Sjećam se susreta s čovjekom koji mi je pružio malen, već istrošen primjerak Evanđelja po Ivanu. “Ovo je promijenilo cijeli moj život”, rekao je. Bio je poznat po pijanstvu, ali jednog dana, dok je teturao ulicom, neka djevojčica mu je pružila tu knjižicu. Pročitao ju je i svoj život predao Bogu. Nekoliko tjedana kasnije pridružio se crkvi u kojoj danas služi kao đakon.
Jedan drugi mladi čovjek pričao mi je kako je i on bio pijanac, zadajući mnogo muka svojoj ženi i djeci. Ali onda je u košari za otpatke našao Božju Riječ. Znatiželja ga je potaknula na čitanje. Proučavanjem Biblije njegov se život promijenio. Danas je vjernik, a u svom domu svakog tjedna proučava Bibliju s desetak svojih susjeda. Ta ista čudesna sila što mijenja život nalazi se u svakom primjerku Biblije, u svakom prijevodu, u svakom izdanju. Ona je i u Vašoj Bibliji a dostupna Vam je kad god Vam zatreba.
Upravo je u ovom trenutku u Vašim rukama izvor božanske sile kakvu nikad ranije niste sreli. Ona Vas može učiniti boljim čovjekom, boljom ženom; može Vas osloboditi od ukorijenjenih grijeha; može Vam dati pobjedu nad svakom kušnjom; može Vam pomoći da živite plemenitim, lijepim životom; može Vas opremiti da budete primjerom prave kršćanske pobožnosti svojoj djeci, susjedima i prijateljima.
Kako doći do te sile i usmjeriti je u svoj život? Vrlo jednostavno. Otvorite Bibliju! Počnite čitati pobožnim duhom, ponizno tražeći istinu. Nećete ni primijetiti kad će sila poteći u Vaš život.
Arthur S. Maxwell