Da, dobro ste pročitali. Bez obzira na nikad veću seksualiziranost našeg društva i kulture, dobrog seksa ima kronično malo. Evo zašto.
Još od grčkog filozofa Platona, našim svijetom vlada ideja dualizma između duše i tijela. Duša je smatrana besmrtnom i dobrom, a tijelo smrtnim i zlim. Kao posljedica takvog stava, mnogi koji žele biti duhovni odbacuju seksualni užitak, a oni među njima koji ipak žele uživati u seksu, gonjeni su osjećati se kao da rade nešto prljavo. S druge strane, oni koje nije briga za duhovnost, uživat će u seksu baš zato što je prljav – dirty, kinky seks je za njih mjerilo uzbudljivosti seksa. Međutim, ideje o prljavosti seksa preuzeli su upravo iz grčkog dualizma (kojeg su kasnije usvojili srednjevjekovna crkva i otac moderne filozofije René Descartes). Izvorno biblijsko kršćanstvo, naprotiv, seks ne poistovjećuje s nečim prljavim. Kao prvo, prema Bibliji čovjek nije razdijeljeno biće s besmrtnom dušom koja nastavlja živjeti nakon smrti tijela. U Postanku 2,7 čitamo:
„Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.“
Da, dobro ste pročitali. Bez obzira na nikad veću seksualiziranost našeg društva i kulture, dobrog seksa ima kronično malo. Evo zašto.
Duša nije ušla u tijelo. „Živa duša“ je nastala kada je čovjekovo tijelo oživljeno dahom života. Dakle, živa duša (čovjek) = tijelo + dah života. Kao drugo, nakon što je Bog oblikovao i oživio tjelesnog čovjeka – „muško i žensko“ (Post 1,27) – opisao je to svoje tjelesno stvorenje kao „veoma dobro“ (1,31). Bog je dizajnirao čovjeka za vječni tjelesni život (i zato je nada biblijskog kršćanina u uskrsnuću tijela, a ne životu bestjelesne duše). Kada kršćani na tijelo gledaju kao na nešto negativno, oni zastupaju ideje grčke filozofije, a ne Biblije. Kao što je poznati teolog Reinhold Niebuhr rekao:
„Biblija ne zna ništa o dobrom umu i zlom tijelu.“
Seks je stvoren u bezgrešnom Edenu. Nije nam otkriveno kako su Adam i Eva proveli svoje prve zajedničke trenutke, ali moralo je biti uzbudljivo budući da je prva poezija koja se pojavljuje u Bibiji upravo Adamova pjesnička izjava kada ugleda Evu, nakon čega pripovjedač zaključuje: „i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Post 2,24).
Za detaljniji opis idealnog seksa kako ga je Bog zamislio za čovjeka, trebamo zaviriti u biblijsku knjigu Pjesmu nad pjesmama. Ovdje se nalaze ljubavni, romantični i, da, erotični spjevovi kralja Salomona i njegove drage. Neki kršćani smatraju da je seks opravdan samo ako se rade djeca. No, u Pjesmi nad pjesmama nema ni riječi o reprodukciji. Radi se o čistom seksualnom užitku. Zasladimo se sa samo nekoliko redaka (a vi slobodno pročitajte cijelu Pjesmu):
„Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina.“ (1,2)
„Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna“ (5,4.5)
„Lijepa si, prijateljice moja … Odvrati oči svoje od mene jer me zbunjuju.“ (6,4.5)
„Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića.“ (7,2.3)
„Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi“ (7,7-10)
„Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.“ (7,11-13)
Već ovo je dovoljno da nam dočara ljepotu edenskog seksa (usput, Eden znači „milina“). To je holistički seks – cjelovito spajanje s ljubavnikom ili ljubavnicom, postajanje jednim tijelom na fizičkoj i mentalnoj razini, i više od toga – na vremenskoj razini. Svaki seks koji nije doživotan, djelomičan je i prekinut, jer seks između dvije osobe može cvjetati i produbljivati se jedino kada je trajan – svaki njihov seks je sve bolji i bolji, i muž i žena se sve više stapaju u jedno tijelo. Zato ljubavnici u Pjesmi kažu:
„ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!“ (8,4)
„za te sam ga [svoje voće] čuvala, o najdraži moj!“ (7,14)
i „Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni“ (6,3)
Ako ste do sada mislili da je seks prljav i prakticirali ga kao takvog (bilo s nekim, bilo sami), znate iz vlastitog iskustva da vas to, nakon kratkotrajnog hormonalnog rollercoastera, na kraju ostavlja praznim, jadnim i samim. Nije kasno okrenuti se od toga. Bog vas je dizajnirao za nešto mnogo slađe. Želite trajno uzbudljiv, ispunjavajući, edenski seks? Primijenite ljubavne savjete iz Pjesme nad pjesmama i imat ćete ga.
Matija Kovačević