„A strpljivost neka ima savršeno djelo, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.“ (Jakov 1,4)
Sotona je svjestan da, dokle gol ovisimo o Božjoj moći i držimo svoj pogled usmjeren ka Kristu, ne može nam se približiti svojim iskušenjima. Zato se trudi usmjeriti nas u drugom smjeru – da se bavimo sobom – jer ako u tome uspije, moći će nas pobijediti.
Okrutna je istina da često ne prepoznajemo kada smo se usmjerili u drugom smjeru. Jeste li ikada iskusili značajno vrijeme zajednice sa Kristom ujutro, a negdje oko podneva neprijatelj vas je potpuno porazio kod neke slabosti, i to tako da niste ni shvatili kad ste se okrenuli od Isusa? Bog je u svojoj ljubavi, na svoj milostiv i nježan način, zainteresiran otkriti nam kako lako smo povučeni od svog oslanjanja na Njega. On nam pomaže da što je brže moguće shvatimo da smo se okrenuli od Njega, a pomaže nam i da shvatimo što će nas održati sigurnim protiv toga.
Tako dolazimo do procesa proba u kojima nam se otkriva naš karakter. Jakov 1,2-4 kaže nam da pozdravimo proces probe s radošću, jer nam on donosi duhovni rast i strpljenje. Bog nam ne pruža iskušenja i nevolje, već je u stanju upotrijebiti ih kako bi nam otkrio našu potrebu za Njim. Bog nam stalno iznova pokazuje kakva su naša srca.
Božja je namjera otkriti nam, korak po korak, točku po točku, gdje smo sve u iskušenju da se oslanjamo na svoju vlastitu snagu i okrenemo se od Njegove sile. Kad izdržimo probe i nastavljamo tražiti svakodnevnu zajednicu s Njim, On nas, što je brže moguće, vodi do potpune ovisnosti o Njemu i Njegovoj stalnoj kontroli. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)