„Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Vi držite času i zdjelu izvana čiste, a iznutra su pune grabeža i pohlepe.“ (Matej 23,25)
Većina od nas pokušavali smo više očistiti vanjštinu od unutrašnjosti, i tu su naše teškoće. To je bio problem farizeja Isusovih dana; On im je zato rekao da prvo iznutra očiste čašu i zdjelu pa će i izvana biti čista. Nije im rekao da prvo očiste vanjštinu, pa da zatim pređu na unutrašnjost. Biti novo stvorenje proizvod je činjenice da je netko u Kristu. Ali većina nas provodila je godine u besplodnim naporima pokušavajući postati nova stvorenja izvana. A mali, ili nikakav napor, ulagali smo da budemo u Kristu.
1. Ivanova 3,6 kaže: „Svaki, koji u njemu ostaje, ne griješi.“ Tu su još jedan uzrok i posljedica. Trebamo li usmjeriti svoje napore da budemo u Njemu ili prema tome da „ne griješimo“? Većina nas provodi vrijeme i snagu u pokušajima da ne griješi, umjesto da usmjeri svoje vrijeme i snagu k tome da bude u Njemu. Neki kažu da ovaj stih govori o navici grijeha. Međutim, upitajmo se kada grijeh postaje navika? Da li je navika činiti ga jednom godišnje? Ili možda šest puta na dan? Možda ćemo se opredijeliti za dva puta tjedno? Veoma je teško reći kada grijeh postaje navika.
Jeste li možda čuli kako neko kaže: „Nisam pio alkohol već 20 godina, ali ni tri dana nije prošlo da ga nisam poželio“? Znamo da ako ostanemo u Kristu, naša osjećanja i naša djela bit će u skladu sa Božjom voljom. Bog nam ne daruje pobjedu mijenjajući samo naše postupke, i ne čineći ništa za osjećanja, misli i težnje – u unutrašnjosti. Bog tako radi u unutrašnjosti da se to vidi na vanjštini. Ako su naša osjećanja, misli i težnje u skladu s Božjom voljom, hoće li nam trebati mnogo napora da poslušamo i prevladamo iskušenja? Ne, to će se javiti spontano za onoga tko ostane u Kristu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)