„Ako li vam nije po volji da služite Gospodu, onda se odlučite danas, kojemu ćete služiti… A ja i kuća moja služit ćemo Gospodu.“ (Jošua 24,15)

Osoba koja ima živu zajednicu s Kristom, što znači svakodnevno druženje i razgovor s Njim u vremenu za proučavanje i molitvu, kao osnovu tog zajedništva odabira Bogu povjeriti svoje usmjerenje – svoj put. U okviru tog zajedništva, dok nas Bog vodi naviše, mi smo u svakom trenutku ili potpuno ovisni o Njegovoj sili ili potpuno ovisni o svojim naporima.

Sotona stalno pokušava odvratiti našu pažnju kako ne bismo bili stalno ovisni o Božjoj sili. Kad se počinjemo boriti protiv sotone u svojoj vlastitoj sili, kad se počnemo usredotočivati na svoje ponašanje i djelovanje, naša pažnja je odvraćena od Isusa i prekinuta je naša ovisnost o Njegovoj sili. To se može dogoditi čak i pored toga što se dan za danom prilaženje Njemu nastavlja. Kad god pažnju usmjeravamo k svojim grijesima, slabostima i problemima, mi bivamo pobijeđeni.

Ako netko od nas odluči gajiti odnos ovisnosti o Kristu, njegov smjer će biti prema gore. Bog ga nadzire i dovodi što je brže moguće da sve vrijeme boravi u Njemu i ovisi o Njegovoj sili. Međutim, dok rastemo, postoji vrijeme kada gledamo na Isusa i vrijeme kad gledamo prema sebi, čak iako smo svjesni da nam je poklonjen taj dan.

Veličanstveno je to što Bog ne prosuđuje o našem karakteru prema povremenim dobrim ili rđavim djelima koja se javljaju u našem životu. On gleda na usmjerenost, na smjer života. Ako svojevoljno odlučimo da se dan za danom predajemo Njegovoj kontroli, tražeći zajednicu s Njime, On će nas voditi ka potpunoj ovisnosti o Njegovoj sili.

Rast u kršćanskom životu u osnovi znači naučiti da stalno i sve više budemo ovisni o Isusu. Ako ne odaberemo da dan za danom gajimo živu zajednicu s Kristom, ako ne razumijemo pravilnu upotrebu volje, i gdje upotrijebiti svoju ljudsku snagu, ako budemo produžavali samostalne napore u borbi protiv grijeha i sotone, naš smjer će biti naniže.

Svako tko nema stalnu živu zajednicu s Gospodinom Isusom, bilo da je jednom postao kršćanin ili ne, pruža sotoni mogućnost da kontrolira njegov smjer. Naš dio jeste izabiranje zajednice s Kristom, koja se stalno izgrađuje, sve dok ne budemo na kraju povedeni i dovedeni do potpune ovisnosti o Isusovoj sili. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)