„Jer Bog je, koji čini u vama, da hoćete i izvršite, kako mu je ugodno.“ (Filipljanima 2,13)
Jedno od oglednih pitanja koje je godinama zbunjivalo kršćane jeste kako volja djeluje poslije obraćenja. Bilo je razgovora i rasprava o volji, ali mnoštvo njih ticalo se upotrebe volje prije obraćenja – toga da li je čovjek slobodan da bude spašen ili ne.
Veoma malo je učinjeno da se shvati upotreba volje posle obraćenja. Što mi možemo učiniti u cijelom procesu našeg ostavljanja grijeha? Bog ne čini za čovjeka ništa bez njegove suradnje. Sve što čovjek može učiniti za svoje spasenje jeste prihvatiti Božji poziv.
Evo sada konačnog zaključka – postoji nešto što mi možemo učiniti, a ta je da uzmemo vodu života zabadava. Međutim, možda je to neopipljivo. Gdje je voda života? U zajednici sa Kristom, kroz molitvu i proučavanje velikih i dragocjenih istina Njegove riječi, mi ćemo, kao gladne duše biti nahranjeni i osvježeni na izvoru vode života. Dakle – kako uzimamo vodu života? Kroz zajednicu s Kristom, kroz molitvu i proučavanje Njegove riječi.
Jedna od naših teškoća u pokušajima da živimo kršćanskim životom jeste to što često pronalaziti sebe kako se teško trudimo i nastojimo oko onoga što nam je Bog rekao da ne možemo ostvariti – izboriti se protiv grijeha i sotone. Isto tako ne ulažemo dovoljno napora da ostvarimo ono na što nas On poziva, a to je da gajimo zajednicu s Njime. To ne znači da djela nisu važna, ali mi prvenstveno naglašavamo metodu. A metoda upoznavanja Božjih darova je samo vjerom. Dok se budemo trudili stalno dolaziti Isusu i nastavljati Mu dolaziti, On će ispuniti svoje obećanje da djeluje u nama da hoćemo i učinimo kao što Mu je ugodno. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)