„Jer Bog nije poslao Sina svojega na svijet zato, da sudi svijet, nego da se svijet spasi po Njemu.“ (Ivan 3,17)
Opravdanje, koje podrazumijeva slobodu od krivice zbog prošlih grijeha, priprema nas za posvećenje, a ono opet obuhvaća potpunu slobodu od grijeha u sadašnjosti. Ako niste dobro razumjeli opravdanje, zbunit će vas posvećenje. Da bismo bili u stanju prihvatiti Božju silu za naše sadašnje grijehe, moramo razumjeti da nas On ne osuđuje za prošle. Kada dolazimo k Njemu primiti opravdanje, On ne samo što nam potpuno oprašta, već pred Njim stojimo kao da nikada nismo sagriješili. To je ta sloboda od krivice i osude koja nam omogućava da iskusimo rast i pobjedu u svom životu, što sve proizlazi iz saznanja da smo u miru sa Bogom.
Jeste li ikada smatrali da vam je, ako želite mir, potrebno da prvo dovedete svoj život u red i ostvarite pobjedu nad grijehom? Ne – tek mir s Bogom daje vam snagu da život bude promijenjen. Mir ne proizlazi iz pobjede, već pobjeda proizlazi iz mira. Osjećanje da ste odbačeni u stvari vas drži u grijesima i prijestupima. Prihvaćenost s ljubavlju popločava put za rast.
Sotona je mnogo puta pobjeđivao religiozne ljude navodeći ih da vjeruju kako, ako padnu i pogriješe, bivaju osuđeni. Međutim, Rimljanima 8. kaže da Bog pravda. Tko je taj koji osuđuje? Vi znate tko nas osuđuje. Sotona! Ivan 3,16 je veoma poznat stih, međutim, da li ste naučili i 17: „Jer Bog nije poslao Sina svojega na svijet zato, da sudi svijet, nego da se svijet spasi po Njemu.“?
Jeste li ikada učestvovali u razgovoru o tome što je važnije: opravdanje ili posvećenje? Želio bih vas podsjetiti da je to pitanje glupo. Posvećenje mora biti čvrsto utemeljeno na opravdanju. Obje strane su važne! To je kao kad bismo se pitali što je važnije: ući u brak ili ostati u njemu. Oboje od ovoga je važno! Važni su zbog različitih razloga, ali su oboje važni. Ono što je Bog učinio za nas, i ono što želi ostvariti u nama, dvije su dobre vijesti. Obje su uključene u spasenje. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)