„Ostanite u meni, i ja u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe, ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni.“ (Ivan 15,4)
Poslušnost se može javiti jedino vjerom zato što je poslušnost plod vjere. Vjera je uvijek spontani rezultat nečeg drugog. Isus kaže: „Ostanite u meni, i ja u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe, ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Ivan 15,4.5)
15. poglavlje Evanđelja po Ivanu je možda jedno od najizrazitijih u cijeloj Bibliji u kome se govori kako se javlja poslušnost, i koje nas uči da je poslušnost prirodna i spontana. Ona nije prisiljavanje. Hajdemo pogledati tekst malo pažljivije. „Ostanite u meni, i ja u vama.“ Što to znači? Biti „u Kristu“, ili imati „Krista u sebi“ jednostavno znači biti u zajednici s Njim, biti u bliskom dodiru i prijateljstvu s Njim.
Dva čovjeka na putu za Emaus rekla su strancu: „stani s nama! Brzo će večer. Dan se je već nagnuo.“ Ostani s nama. Postoje dvije pojedinosti koje su preduvjet kršćanskog života. Jedna je staviti Isusa na prvo mjesto a druga je ostati s Njime. Ne možete prihvatiti Krista i ne ostati s Njim, i sasvim razumljivo, ne možete ostati s Njim prije nego što ste Ga prihvatili.
A kako mi ostajemo s Njim? Na isti način kao što Ga primamo. Sve je to moguće vjerom, a sastavni dijelovi koji rezultiraju vjerom su naš razgovor i zajednica sa Njim. 15. poglavlje kaže i da loza ne može donijeti rod dok ne ostane na čokotu.
Kad govorimo o rodovima, govorimo o rodovima čokota. To nije rod loze. Ali ni Bog ne proizvodi ništa bez nas. On donosi rodove kroz nas. Ako smo mi loze i pokušavamo donijeti rod bez čokota, nećemo proizvesti rod. Ne zaboravite nikada da su rodovi uvijek rodovi čokota. Bog djeluje kroz nas; On ne mimoilazi naše mogućnosti. Djelujući kroz nas On proizvodi prave rodove poslušnosti. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)