„Dječice moja, ovo vam pišem, da ne griješite. I ako tko sagriješi, imamo zagovornika kod Oca, Isusa Krista, pravednika.“ (1. Ivanova 2,1)
Dok proučavamo pitanje o Božjoj kontroli nad nama, suočeni smo sa veoma praktičnim pitanjem. Dok odrastamo u svom kršćanskom životu, i u svom zajedništvu s Kristom, ponekad smo u zavisnosti od Njega a ponekad se oslanjamo na sebe. Nekad dozvoljavamo Njemu da nas kontrolira, a u drugim prilikama uzimamo kontrolu od Njega i opet smo pod kontrolom sotone.
Iako je uzbudljivo shvatiti da je moguće u svakom trenutku biti potpuno pod Božjom kontrolom i imati svu poslušnost i pobjedu koju je On predvidio za nas, još uvijek moramo sagledati da se samo povremeno koristimo tom mogućnošću.
Sjećate li se Petra? U 16. poglavlju Matejevog evanđelja vidimo kako ovo načelo povremene kontrole djeluje u Petrovom životu. Isus je upitao svoje učenike za koga Ga oni smatraju. Petar je brzo odgovorio: „Ti si Krist!“ Isus je prokomentirao njegov odgovor primjedbom da mu je to otkrio Božji Duh. Ali nekoliko trenutaka kasnije, kad je Isus počeo govoriti o svom stradanju, Petar ga je odvraćao riječima: „Ne, to Ti se neće dogoditi!“ A Isus mu kaže: „Idi od mene sotono!“
Očigledno je jednog trenutka Petar bio pod Božjom kontrolom a sljedećeg pod kontrolom sotone. Pomisao na stradanje koje će uslijediti prouzrokovala je odvraćanje pogleda od Božje sile i usredotočivanje na sebe – i on je pao. Marta je drugi primjer. Kada je nju i njenu sestru Isus posjetio nakon Lazarove smrti, ona Ga je srela s jakom vjerom, ne sumnjajući u Njegovu moć, čak ni u susretu sa smrću. Ali trenutak kasnije, kada je On rekao da se ukloni kamen, njene misli su se okrenule njoj samoj i ona je posumnjala u Njegovu riječ.
Povremeno pod Božjom kontrolom a povremeno pod kontrolom sotone. Ta činjenica je zapisana u Bibliji na mnogo mjesta. Učenici koji su pri pranju nogu bili „svi čisti“, zaboravili su Isusa i pobjegli kada je gomila stigla u Getsemani. Zaharija, gledajući za trenutak na ljudsku slabost, posumnjao je u riječ anđela i nije mogao govoriti dok se nije zbilo rođenje koje je anđeo pretkazao. Svatko od nas danas, dok rastemo, može iskusiti isto to. Bog nas, što je brže moguće, vodi da stalno budemo pod Njegovom kontrolom. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)