„Iz daljine objavio mi se Gospod: “Ljubavlju vječnom ljubim te, zato sam ti tako dugo sačuvao milost.“ (Jeremija 31,3)
Možda ne možemo razumjeti baš sve što se podrazumijeva pod izrazima useljenja Krista u nas, ili to što On hoće i čini u nama. Međutim, možemo biti zahvalni što imamo mogućnost izbora. Pošteno govoreći nisam suviše sretan zbog svojih postignuća bez Njega. Pun sam zahvalnosti za pobjedu, snagu i silu, koje su mi omogućene, kad se stavim pod Njegovu kontrolu. Zar je i vi ne osjećate?
Kako je moguće biti slobodan a u isto vrijeme nalaziti se pod kontrolom? Tajna je u ključnoj riječi – ljubav. Kontrola ljubavi uzrokuje da jedna osoba čini ono što inače ne bi činila i da to voli! Ne samo što voli, već je time oduševljena. Brijao sam se jednog jutra, kad mi je došla moja četverogodišnja kćerkica, i rekla: „Tata, treba mi jedna bijela maca sa plavim očima!“
E, sad, baš ne volim mačke – ne volim način na koji dođu i umiljavaju vam se oko nogu a niste ih ni pozvali. Noću se tuku u šumi i onda ležim satima budan. Međutim, moja kćerkica nije primijetila kako su to strašne životinje!
Odgovorio sam: „Gdje bi ti držala tu bijelu macu?“
Rekla je: „U svojoj sobi.“
U tome sam video izlaz. „Ne možeš držati mačku u sobi, jer ne postoji mjesto za mačku u sobi kako je ti održavaš!“ Otišla je i ja sam smatrao da sam stavio točku na razgovor o mački.
Međutim, prije nego što sam se obrijao, vratila se. Uzela me za ruku i povela do svoje sobe. Nikad nisam vidio njenu sobu tako urednu. Ni dan danas ne znam što je uradila sa svim stvarima za tako kratko vrijeme. Stvarno joj je soba bila bez greške.
U posljednjem naporu da spasim dan, rekao sam: „LuAnn, da li si sredila sobu zato što želiš bijelu macu sa plavim očima, ili zato što voliš tatu?“
Odgovorila je: „Zato što želim… ovaj zato što volim tatu!“ U našu kuću uselila se bijela maca sa plavim očima, a kontrola ljubavi načinila je razliku. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)