„Ne znate li, da kojemu dajete sebe za sluge u pokornost, sluge ste onoga, kojemu se pokoravate, ili grijeha za smrt, ili pokornosti za pravdu?“ (Rimljanima 6,16)
Svatko u ovom svijetu, i svi mi u Crkvi, nalazimo se ili pod Božjom kontrolom ili pod kontrolom sotone. Kad odlučimo ući u zajedništvo s Bogom putem vjere, omogućeno nam je da On postane kontrolor našeg smjera i naš smjer će uvijek biti naviše, usprkos povremenim padovima. Ako ne odlučujemo imati zajednicu sa Bogom (a postoji mnogo vjernika Crkve koji to ne odlučuju), naš smjer je kontroliran od sotone i on će voditi naniže, usprkos povremenim dobrim djelima. Božji konačni cilj za nas je ne samo da kontrolira naš smjer, nego da stalno produžavamo zajedništvo koje će njemu omogućiti da bude potpuni kontrolor našeg života – sve vrijeme. On će potpuno zagospodariti nad nama – našim vlastitim izborom. Mi ćemo biti pod djelovanjem Svetog Duha.
Nemojte mi reći da takva osoba neće biti u stanju da posluša! Sotonina je namjera da ostanemo udaljeni od zajednice sa Isusom kako bi on upravljao našim smjerom sve dok ne postigne svoj cilj za nas. Njegov je krajnji cilj da nas stavi pod svoju potpunu vlast i da djeluje preko nas.
Važno je napomenuti da se djelovanje sotone ne pokazuje samo bacanjem pjene iz usta i valjanjem po prašini. Farizeji u Kristovo vrijeme bili su pod vlašću istih zlih duhova kao i bijesni koje je Isus iscijelio. Kad shvatimo svoj položaj kao grešnici, i predamo sebe Božjoj kontroli, On nas dovodi do točke prave poslušnosti – poslušnosti samo vjerom u Njega. Naći se pod Božjom kontrolom je jedini put ka pravoj poslušnosti. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)