„Kako dakle primiste Krista Isusa Gospoda onako živite u Njemu.“ (Kološanima 2,6)
Kad dođemo Isusu i zatražimo oproštenje, zbog žrtve koju je prinio na križu Golgote On nas može prihvatiti takve kakvi smo i zatim, kad Mu svakog dana iznova dolazimo, On nas produžava prihvaćati i uvjeravati u sigurnost spasenja. U početnom dolaženju, i prihvaćanju Njegovog spasenja, moramo prepoznati da je način na koji ostajemo u Kristu i rastemo u milosti isti način na koji smo Ga u početku primili – način u kome pravednik živi od vjere.
Što znači živjeti vjerom? Da bismo ovo razumjeli treba se podsjetiti što sve obuhvaća prava vjera. Vjera je nešto dublje od jednostavnog slaganja uma sa istinom. Ona podrazumijeva povjerenje u osobu koju smo upoznali i zaključili da je dostojna našeg punog povjerenja. Vjera je uvijek spontana i javlja se kao prirodni proizvod zajednice sa Kristom.
To sve ne znači da poslušnost nije neophodna. Poslušnost je važna. Ona je osnova i bit kršćanstva. U životu kršćanina postojati će i vjera i djela. Međutim, moramo shvatiti kako se to može postići. Kad kažemo da će pravednik živjeti vjerom ili od vjere, što time mislimo? Značenje našeg jezika podrazumijeva ovdje sredstvo ili način. Putujemo avionom. Za život priskrbljujemo radom. Biblijska istina je da će oni koji su opravdani vjerom i živjeti vjerom. Živjeti kršćanskim životom možemo isto onako kao što smo ga otpočeli. „Kako dakle primiste Krista Isusa Gospoda onako živite u Njemu.“ Jedino smo vjerom u stanju držati Božje zapovijesti. Poslušnost vjerom je jedina vrsta prave poslušnosti koja postoji.
Naši pokušaji da budemo prihvaćeni neće nas dovesti Bogu. Ni naši pokušaji da poslušamo neće nas učiniti poslušnim. I prihvaćenost i poslušnost javljaju se kao darovi od Boga i primaju se vjerom kroz stalnu zajednicu s Njime. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)